Buvljak- posjet tržnici Naschmarkt, poslije ugodne kavice nastavile smo, a kamo nego u gužvu na velikom buvljaku. Svega, tu ima , ali stvarno svega. U mom gradu nema takvih buvljaka,imamo sajam antikviteta , tako da nam je ova posjeta bila vrlo interesantna i zabavna.Sve zajedno me podsjetilo na dvorišne prodaje iz američkih filmova, kad izneseš sve stvari kojih se želiš riješiti na ulicu i cijelo susjedstvo ih razgledava i kupuje.
Nakon kratkog odmora i predaha uz kavicu,
zainteresirano i hrabro smo se uputile u dio tržnice na kojem se subotom održava - buvljak-. Velika rijeka ljudi kreće se između štandova koji su podjeljeni u tri reda. Čuvamo svoje stvari, gužva je, ipak treba biti oprezan, ali i pomno razgledavamo robu koja se nudi. Samo, toliko je toga, da ne znaš da li gledati gore, na štand ili ispod štanda. Roba je izložena, kako se kaže, na sve strane. A ljudi, ljudi prepuno, svi nešto prebiru, cijenkaju se, trguju.
Svega ,svega smo mi tu otkrile. Najprije mi je upao u oči ovaj kućni mantil na cvjetove. Sjećate li se toga?
Vrlo sličnog je imala moja mama. A , ne ,nije bilo toga kod nas za kupiti. Išlo se onda preko granice u Trst, po takav kućni ogrtač. Bio je topao i glavna fora. Sjećam se, sve susjede u zgradi bile su jednako obučene. Kao,da je to bilo u doba, kada su se na krevetu držale one velike lutke, ili se možda varam....? Objašnjavam mojoj curi, kakve me uspomene vežu za taj ogrtač a njoj je to smiješno i kaže: Tko bi to nosio????
Razgledavamo dalje i nalazimo na tehniku
- laptopi- i muzičke instrumente -gitara u prvom planu.Šta kažete na luster u pozadini? Razmišljamo, tko zna koliko to košta? Evo, malo dalje, tu ima puno starinskih radio aparata! Ne znamo da li su u funkciji, ali ne možemo niti kupiti, jer tko bi to nosio sa sobom po Beču.
Komentiramo, radio uređaje nekadašnje i današnje i već sam ugledala nešto novo.
Između hrpe kožnih stvari pogled mi je privukla jedna velika kožna putna torba.
Podsjetila me na kaubojske filmove i njihove kožne torbe, sa velikim đepovima. Svašta bi se tu moglo spremiti. Morate priznati da je štosna.
Iza torbe štand sa puno sitnica, ali uočavamo, kako kaže moja kćer : Znaš, mama onaj starinski mlinac, što baka ima za mljevenje oraha!
A, ja primjećujem, luster i lampu ,sa slikom, mape bečkog metroa - U bana. Super ovo kupujemo, smijemo se i imamo pravu uspomenu na vožnju metrom i U-1, U-2 linije koje koristimo.
E, pa tu još osim lampe, ima za kupiti i glava lutke sa perikom, ratkapa za Merceds, jedan bubanj i u pozadini puno long play ploča, samo za one koji još imaju gramofone.
Idemo dalje i čudimo se, koliko se ljudi tu muva, kako se prebire i pregovara.
Evo štanda sa cipelama, pa kraj njih lonci i tave, u kutiji do opet ploče, a ispod štanda roba za električare, razvodne kutije i osigurači. Gospodin uredno proučava. Tko zna možda je i kupio? Ima tu i jedna šivaća mašina. Možda će je kupiti, ženi????
Odmah do ,interesantan štand, sa puno kanti za mlijeko, ča bi rekle "grobničke mlikarice", koje su u njima va Riku s grobnika mliko nosile i po gradu prodavale. Razgovaramo o tim našim starim nonicama kojima je grad Rijeka izgradio spomenik u centru grada. A, na štandu se još nude i čajnici i aparati za ekspres kavu, te razne američke tablice za aute i utezi za vage. Ne znaš što bi prije pogledao.
Na štandu preko puta zanimljivo ogledalo, sa interesantnim okvirom.
Naš prvi susret sa tako velikim buvljakom privodimo kraju. Puno smo toga vidjele i doživjele. Pune dojmova vraćamo se na tržnicu i odlazimo u malenu prodavaonicu čajeva.
Nastavak slijedi, ionako je ovo već predugačko, a da li je interesantno vi prosudite sami.
4Komentara