Pozdrav iz Imotskog

Jutra smo provodili u hladu odrine prid kućom i to mi je bio najljepši dio dana.Kad smo tek došli tamo i sjedili ujutro pred kućom i osjećali smirenost ranog jutra,mirise lavande i smilja,tek zalite zemlje,slušali pjev ptica i osjećali na koži zrake sunca,koje se šareno probijaju kroz odrinu… moja kćer je osjetivši i prepoznavši taj trenutak upitala:..” mama zašto je na jugu život tako lijep?”
Svo ovo voće je moj tata ubrao u vrtu ispred kuće i sam ga sadio.Nije ga bilo previše (i nije osobito lijepog izgleda,ali okus sve nadoknađuje),jer osim sa sušom borili smo se i sa cijelim jatom zlatnih vuga!