Ljetna krempita

Znate kako idu riječi jedne pjesme " ovo vam je .... " dakle ovo vam je priča o krempiti ili kremšniti, jednoj od omiljenih slastica u mojoj obitelji. Ona ima jako dugu priču i tradiciju, zaslužuje zato nekoliko redaka više zar ne ? To je samo jedna slastica koja se često nalazila, ali i danas nalazi na našem stolu. Pripremala ju je moja mama, sjećam se kao dijete svih tih priprema, trajalo je to i trajalo.. Ona je nekada i pekla lisnato tijesto, jer ga nije bilo baš uvijek u dućanu. Bio je to čitavi proces, jer je tijesto pravila od sala, koje je trebalo prvo očistiti od žilica i kože i samljeti. Onda mijesiti, preklapati, čekati nakon svakog preklapanja. Te domaće kore  bile su puno drugačije od ovih današnjih, napuhnule bi se tokom pečenja, fino zahrskavile, ma milina jedna, nisu  " ni sluga ovima današnjima... ". Imale su one kako bi mama znala reći " sto slojeva ...." ne baš doslovno, ali..... ".....  Krema od domaćih jaja,  žuta kao zlato, bez želatine. Nakon hlađenja u hladnjaku, krempita se rezala i posipala štaub šećerom po želji i onda je .... brzo nestala sa tanjura naravno, jer u mojoj obitelji slatko je uvijek rado viđen  " gost na tanjuru ". Posebice u nedjeljna poslijepodneva, kada bi se ljeti okupljali u hladu stare višnje ili pod lomačom vinove loze, uz šalicu crne kave sa šlagom, sokom od bazge ili višnje. Ovo je skraćena verzija " mamine krempite ",  ljeto je i veoma vruće, pa sam odustala od paljenja pećnice. Mislim da i ona ne bi imala ništa protiv ove skraćene ljetne verzije. Možda i vi pripremate krempitu na sličan način, ne zamjerite, morala sam napisati par redaka, da se podsjetim. Zaboravila sam spomenuti još nešto, a to su " okrajci " krempite ili njen početni dio, za njih smo se svi otimali ha,ha,ha. Da zaključim vremena se mijenjaju, godine neumitno prolaze, ali naša krempita ostaje.....