Još nemam dovoljno životnog staža za neku propisnu biografiju, ali svejedno evo nekoliko crtica o meni…
Čistokrvna sam zagorka i cijelo sam djetinjstvo, sve do odlaska na fakultet u Zagreb, provela u Krapini. Jedino sam dijete prekrasnih roditelja koji su me uvijek u svemu podržavali, o svemu savjetovali i bili mi najveći uzori u životu. Osim gotovo svih fizičkih karakteristika, od tate sam naslijedila temperament te upornost, ustrajnost i želju za uspjehom, ali i talent za glazbu, koji njegujem i razvijam još i danas. Od kada znam za sebe, na ovaj ili onaj način sam se bavila glazbom, a posebno pjevanjem. Nakon što sam otpjevala svoje u svim mogućim zborovima, krajem gimnazijskih dana počela sam pjevati u rock bendu, a pjevam još i danas, usprkos kroničnom manjku vremena i raznim drugim obavezama. Pjevanje je oduvijek bilo moja strast, a to je ostalo i do danas. Svoju drugu umjetničku stranu, tj. smisao za estetiku i dekoraciju, te ljubav prema hrani i kuhanju, došla je s mamine strane. Oduvijek sam se motala po kuhinji i oko nje, virila mami preko ramena i upijala njeno umijeće kuhanja. Posebno sam bila uzbuđena kad su se pravili kolači. Promatrala sam kako pažljivo maže kreme preko biskvita, tako uredno i lijepo. Uvijek je govorila: “Badava je kolač ukusan, ako izgleda neuredno i neprivlačno”. To sam pravilo zapamtila, usvojila i uglavnom ga uspješno primjenjujem. Kad sam došla u Zagreb, živjela sam u privremenom stanu (to “privremeno” se kasnije razvuklo na 6 godina, al’ šta ćeš) sa improviziranom kuhinjom, dva lonca, tri tanjura i 4 vilice. Uz gust raspored na fakultetu, na 3. sam godini fakulteta počela i honorarno raditi u školi stranih jezika (u kojoj radim i danas), pa je bilo još manje vremena za kuhanje i zdravo hranjenje. Takav je zaposlen studentski život i hranjenje po pekarama i menzama, kako to obično i biva, rezultirao kojom kilom viška. Tada sam čvrsto odlučila promijeniti prehranu, a to je značilo i svakodnevno kuhanje. Više mi nije smetala moja kvazi-kuhinja ni nedostatak pribora. Malo po malo, nakupovalo se svakakvih kuhinjskih pomagala, isprobalo se puno finih jela i počelo eksperimentirati (pogotovo otkad sam otkrila Coolinariku). Danas imam 25 godina, završen fakultet i dobar, ali naporan, posao. Živim s dragim, u drugom, ali još uvijek iznajmljenom i privremenom, stanu. Veselim se vikendima jer tada imam više vremena za sebe, njega, posjete obitelj i, naravno, kuhanje koje sve više postaje moja strast. Iako sam puno o kuhanju već naučila, imam još puno trikova za naučiti i jela za isprobati, što me posebno veseli.