Gamifikacija omogućena

Hrvatska

Neodređeno

<para>O sebi volim misliti kao o jednoj modernoj, suvremenoj, mladoj duhom ženi. O mom mužu mislim isto tako. Ono..izlazimo, zabavljamo se, putujemo..on svira električnu gitaru, ja plešem s curama puno mlađim od sebe. Nosim kratke suknje, štikle, vozim skuter..</para><para>Odgajamo djecu da budu svjetski ljudi, da se ne boje promjena, da se ne boje novih iskustava. Učimo ih da rade, govorimo im da novac ne pada s neba. Trudimo se naučiti ih da je obitelj centar svega, da je najvažnija, da su dobri odnosi unutar obitelji dobar temelj za život, a isto tako i utočište i mirna luka u kojoj uvijek mogu potražiti savjet, mir i utjehu.</para><para>Sve 5.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Nedavno je u naš život ušao jedan bračni par. Ne poznajemo se baš najbolje. Nekoliko puta smo zajedno izašli, dobro se zabavili i zaključili da su nam baš ok.</para><para>Ipak, neku večer, dogovorimo se za piće navečer, ali na „date“ dolazi samo ona.</para><para>„Gdje ti je dragi?“ – pitam ja.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>„Vani s prijateljicom“- ona će.</para><para>Pogledam onog mog preko čaše, mislim da su mi se oči raširile kao zvona na crkvi sv.Ante. Trenutak znakovite tišine.</para><para>„S kakvom prijateljicom?“ – pita moj muž.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>„Ma, s nekom njegovom…već se dugo poznaju“ – kaže ona.</para><para>Opet tišina. Eno, onaj moj gleda u mene, vidim mu smiješak u očima. Trkne me nogom ispod stola.</para><para>Šutimo nas dvoje.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Pita ona – „Čudno vam je to? Vi ne izlazite jedno bez drugoga?“<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>„Kako to misliš?“ – u isti glas ćemo nas dvoje.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>„Pa ono…jednom mjesečno ili češće, on ode van sa prijateljicom, ti s prijateljem…“<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>„Misliš, navečer..vani..ono, na piće, neku klopu i to?“ – pitam.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>„Da“ – ona će - „Ne prakticirate to?“<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>„Čekaj“ – kaže moj muž – „dogovorili smo se naći svi četvero večeras, a onda je on odlučio otići sa svojom prijateljicom vani, a ti si došla s nama i tebi je to ok?“<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>„Pa, da..“ – kaže - „Mi ti, znaš, imamo moderan brak..“</para><para>Proveli smo tu večer s njom, popili nekoliko tura, u međuvremenu je čak i on nazvao, pitao kako smo i referirao kako on i njegova prijateljica upravo jedu tortilje u meksičkom.</para><para>Pozdravili smo se s našom prijateljicom i krenuli doma. Jedno smo vrijeme šutjeli. Znala sam o čemu moj muž razmišlja. O istom o čemu i ja, na kraju krajeva…</para><para>„Imaš li ti prijateljicu s kojom bi izašao navečer vani bez mene?“ – pitam ga.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>„Baš razmišljam o tome“ – kaže on sa smješkom – „I bome, ne mogu se ni jedne sjetiti..“<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>„Ne mogu ni ja…“ – kažem i stisnem se uz njega, u njegov zagrljaj..</para><para>Razmišljam o našim novim prijateljima.</para><para>Kaže ona da njihov brak „moderan“.</para><para>Što to znači?</para><para>Znači li to da bi moj muž trebao imati jednom mjesečno slobodno da ide vani s nekom ženskom osobom? O čemu bi oni pričali? Ili ja s nekim mojim „prijateljem“? Bismo li dijelili s tim „prijateljima“ naše tajne? Planove? Želje? O našoj obitelji? O našoj djeci?</para><para>Bi li mi bilo drago i bih li se smatrala „modernom“ ženom da mi je svejedno što moj muž šeta Lungo Mare sa svojom prijateljicom?</para><para>Bi li njemu bilo drago da ja sa svojim „prijateljem“ odlazim svako toliko na neku večericu u neku konobu izvan grada?</para><para>How yes no!</para><para>Iskreno, ne mogu zamisliti takav scenarij.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Mogu tolerirati njegove povremene izlaske sa muškim dijelom naše ekipe, mogu slušati i njihove kasnije zezancije na račun gledanja mladih cura po kafićima gdje su se zapili. Mogu se nositi sa čoporativnim gledanjima utakmica kad se pivo toči u potocima. Mogu i sutradan liječiti mamurluk od popijenog piva. Nemam ništa protiv toga.</para><para>Ali, ne mogu, ili još bolje, ne želim tolerirati „prijateljice“ takvog tipa u životu moga muža. Niti ja njemu želim priuštiti nekog mog „prijatelja“.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>U mom svijetu, brak je institucija koja ne trpi takve upade.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>U mom svijetu, brak je brak, prijatelji su prijatelji.  <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Ako zbog toga naš brak nije moderan – mirne duše pristajem biti konzerva.    </para>

Konzerva

<para>Kad nekamo putujemo, moj muž i ja to činimo zajedno..</para><para>Ali, ne samo da putujemo zajedno. Mi i vozimo zajedno.</para><para>Šta to znači?</para><para>Znači da kad nekamo idemo, ja aktivno sudjelujem u vožnji. Imam auto-karte, sve informacije, znam kuda se treba ići i tako...</para><para>Ne zato što on sam ne bi znao, nego zato što sam ja totalni control-freak... Ja volim imati sve pod kontrolom iako znam da to i nije uvijek moguće, a ni previše pametno...</para><para>Jednom su naši prijatelji pitali moga muža zašto ne kupi GPS...a on mene zagrli oko vrata i kaže: "ovo je moj GPS"..</para><para>I tako...krenemo mi nedavno put Austrije. Ranom zorom, naravno..</para><para>Dolazimo u selo u kojem nikad prije nismo bili, ali nema frke! Ima Mama-g plan sela, znam točno kojom ulicom moramo do kuće u kojoj ćemo odsjesti... Snijeg pada kao da ga netko lopatom sipa..</para><para>Moj dragi usporava na ulazu u selo, a u tom trenutku zvoni moj mobitel. Naravno, moj tata zove da pita jesmo li stigli.. Dok sam ja razgovarala s njim, nisam stigla mužu reći gdje da skrene i naravno fulali smo ulicu..</para><para>Ok, nije bed... napravimo krug oko sela i naokolo ipak dođemo do kuće..</para><para>Izlazimo iz auta, a naši prijatelji pitaju moga muža: "Šta je bilo? GPS se pokvario?"</para><para>A on mrtav hladan odgovara: "Ma, ne... nisam ga dobro napunio sinoć..punjač mi se malo pokvario"...</para>

<para>nema većeg gušta od zvuka skija koje ššššušte po ovako svježem snijegu.. </para>

ranom zorom

<para>ovo je slika sa jednog skijališta gdje smo bili ove godine u veljači... Ovakvi dani u planinama su ono što nas "hrani" - dušu i srce...</para>

snježni, sunčani raj

Proljetni kotleti

"Naše" fritule

<para>Evo.. šta da kažem..</para><para>Stislo nas nešto ove godine, pa samo po pogrebima hodamo..</para><para>Početkom ožujka umrla je moja baba Luca. </para><para>Baba Luca je imala 96 godina.</para><para>Bila je potpuno zdrava.</para><para>Nije pila nikakvih lijekova.</para><para>Jedino što je u životu od lijekova pila bile su tablete za tlak, a nakon jedne ture liječnik je rekao: "Luce, ne tribaš više pit te tablete, dobro ti je sad."</para><para>E, al nije Luca vesla sisala..neće on njoj govorit koliko je njoj dobro... i kaže ona sinu (mom stricu): "Aj' ti mene vozi u Šibenik kod pravog doktora..Ovaj je reka da je meni dobro i ukinija mi tablete"..</para><para>Misli stric šta da radi...stara je to žena, sve u svemu zdrava, ali, eto.. voli pit tablete.. Pa ode on kod doktora, ispriča mu da Luca hoće u Šibenik "po drugo mišljenje" i pita doktora šta da radi.. </para><para>Lukavi doktor kaže mom stricu neka joj kupi kutiju aspirina i neka to pije svaki dan isto kako je  pila i one za tlak... Eh, zna doktor znanje..pa nije njemu naša Luca prva takva mušterija...</para><para>I tako vam je moja baba u cijeli svoj život popila kutiju lijekova za tlak i nekoliko kutija aspirina...</para><para>A onda je u 96-oj godini umrla..</para><para>Na pogrebu se skupila rodbina, a hvala Bogu, ima nas... Bura je puhala kao luda, autoput je bio zatvoren - naravno, pa smo laganini vozili starom cestom ispod Velebita i mogu vam reći da sam uživala u tom sunčanom, burnom danu. S nama je putovala i moja sestrična koju nisam dosta dugo vidjela, pa smo tako lijepo pričali usput.. Kavica u Karlobagu, još jedna u Skradinu...</para><para>U babinoj kući skupili se svi... drago mi ih je vidjeti, smiješimo se jedni drugima, sve bi si ispričali u onih par sati do pogreba, ali nekako nam je neugodno... Ipak je to dan kad se opraštamo od naše babe...</para><para>Ali, jedan od mojih stričeva kaže: "Mislim da smo krivo postavili stvari. Mislim da ovo nije dan za tugovanje. Luca je imala 96 godina. Bila je zdrava. Nije patila. Nije nikome bila na teret. Živjela je svoj život s mjerom. Umrla je mirno, od starosti u snu. Pa tko od nas ne bi ovog trena potpisao da na taj način ode sa ovoga svijeta.. Kad se sjetimo nje, moramo slaviti život.."</para><para>Tako mi je bilo drago to čuti. </para><para>Zato jer je to istina.</para><para>Popela sam se na taracu s čašom crnog u rukama.. Gledam prema Krki, predivno je.. bura je očistila zrak, sunce je jasno i sjajno..ovdje sam provela najljepša ljeta svog djetinjstva, ovdje volim doći...na ovaj sivi kamen i drače i smrike...</para><para>Podižem čašu i kažem u sebi: "Ovo je baba, za pokoj tvoje duše... voljela bih biti kao ti..a jednom kad se negdje drugdje opet vidimo, reći ću ti kakvu sam lekciju ovog dana naučila".  </para><para>Volim život.. i živim ga koliko god nekad težak bio.</para><para>Zato jer je to - to.</para><para>Ovo je jedini život koji imamo na ovom svijetu.</para><para>Nije generalna proba.. nema popravnog.</para>

Pogreb

"morski biseri"

<para>OBOŽAVAMO skijanje, snježne padine i zimu.. Ova je slika uspomena na jedan predivan skijaški dan...</para>

zimska razglednica

<para>Ja i crkva nismo na "ti".</para><para>Ja i vjera već jesmo... Vjerujem da postoji "nešto" jače od nas samih, nešto što nas kažnjava za loše i nagrađuje za dobro..</para><para>Nisam baš sigurna je li to Bog. I ne bih u te  rasprave ulazila. Svatko zna svoga Boga, pa bio on Alah, Jehova, Buda...tko god.</para><para>I ja to poštujem. Poštujem vjeru koja god bila i kako god se zvala.</para><para>I nemam s tim nikakvih problema.</para><para>Moji problemi počinju sa crkvom. I to mislim doslovce.</para><para>Svašta u životu znam. Snalazim se bez problema u mnogim situacijama. Daj mi mobitel i u tri poziva dobit ću predsjednika Josipovića...bez po muke..majke mi..</para><para>Ali, nemoj me brate u crkvu tjerat...</para><para>Evo zašto: ne znam se u crkvi ponašat. Kad uđem, najprije umočim prste u onu vodu (dugo sam mislila da se moraju obje ruke namočit unutra) pa se onako nespretno prekrižim.. Po prirodi sam ljevak, pa nerijetko sve to obavim lijevom rukom. Uz to križanje ide i onaj mali klecaj..jel'..ono kao kad su na dvorovima plesali menuet..malo klecneš pred oltarom da pokažeš svoju poniznost...</para><para>Ufff... ne ide mi to baš.. mislim..to klecanje.</para><para>Ali, dobro.. obavim i to, pa se sva sretna zavučem u neku klupicu, po mogućnosti što dalje od oltara i od prodornog pogleda fra Tome (ma, vidi on ko sova sa onog oltara, sijeva očima i "skenira" crkvu)..i fino dignem noge na onu malu poličicu..</para><para>Eeee...ovo već da... paše mi položaj nogu, tako malo povišen, a bogme je to i udobno, obloženo tepihom..dođe čovjeku da izuje cipele i da uroni noge u tu mekoću...</para><para>Počinje misa.. Propovjed razumijem i djelomično se slažem.. S drugim dijelom se baš i ne slažem, ali nitko me ništa ne pita pa šutim.. Zatvorim oči, prijatno mi je...</para><para>Ali, odjednom, šuškanje, muving nekakav... Otvorim oči jer sam se pobojala da ljudi iz crkve bježe.. Ne, ne... oni samo ustaju za molitvu... Kako samo znaju kad moraju ustat? Dobro da se nisam izula..kako bih sad brzo ustala...</para><para>A onda pogledam i ne vjerujem svojim očima...ljudi kleknuli u klupama i mole..</para><para>Osjećam da mi crvenilo juri u obraze.. Glupača. Ja.</para><para>Sad znam čemu služe one tepihom obložene poličice u klupama...</para><para>Nakon nekoliko takvih blamiranja, odustala sam...</para><para>Eh... ali, evo mog sina osmaša i hoće se dijete krizmati. Nemam ja ništa protiv. Muž nema ništa protiv. Ide dijete redovno na vjeronauk..sve odlično. Ja planiram obiteljski ručak, gosti, kolači, piće, restoran... svemu se veselim..</para><para>Ali, eto malog kući neki dan i kaže: "mama, kaže fra Tomo da dođeš u crkvu, nekakav je sastanak"..</para><para>"Hoće to bit baš u crkvi ili u Župni dvor?". pitam ja.</para><para>"Župni dvor" kaže mali i ja sva sretna odem... eto, super, nemam što zeznuti. Župni dvor = ured, to je moja poznata okolina, u uredima znam funkcionirati...</para><para>Dođem ja, čeka fra Tomo...</para><para>"Dobro veče" kažem ja..</para><para>"Hvaljen Isus" kaže fra Tomo..</para><para>...a ja gledam u njega, gledam, gledam...i da me ubiješ ne mogu se sjetit šta ja na to trebam odgovoriti.. gledam..</para><para>a onda bubnem...</para><para>Smije se fra Tomo... zna on s kim ima posla... i kaže "molim, molim..nema na čemu i drugi put"..</para><para>Koji drugi put moj fra Tomo...? </para><para>Skoro sam u zemlju od srama propala..</para><para>Sad opet neću u crkvu neko vrijeme...  </para>

Moje muke po crkvi...

<para>vjerujem da nam ovako lijepi prizori život mogu učiniti ljepšim.. </para>

zalazak sunca

<para>....ne, ne radi se o novoj knjizi recepata...</para><para>...ne radi se o novom TV šou...</para><para>Radi se mom dragom mužu.</para><para>On je, naime...kuhar. I to dobar. Muški kuhar..</para><para>Nešto je seksi u muškim kuharima... Sjećam se ljeta kad smo se upoznali. Radili smo sezonski u istom hotelu.</para><para>Ja, lajava štrkljavica od jedva 50 kila, i jedva punoljetna, radila sam u tom hotelu kao servirka, užasno ponosna na sebe što radim i imam svoju plaću, što imam svog "fiću" kojeg sam si sama kupila, što konačno mogu izać vani duže od ponoći, a da me starci neće udaviti pitanjima gdje sam bila i s kim...</para><para>On, tihi dečko crne kose i lijepih zelenih očiju u obliku badema... Skroman na riječima, ali širokogrudan u osmjesima, s gitarom koju je nosao prebačenu preko ramena kuda god pošao, s ispranom jeans jaknom i (njegovom) rukom ušivenim natpisom AC/DC...</para><para>Prolazi ljeto, a ja  luda od slobode koju sam konačno osjetila ni ne primjećujem tog dragog momka...</para><para>Nego...jednog dana naručim ja za svog gosta naravni odrezak, a kako nisam imala drugog posla, ostala sam u officeu kraj pulta i čekala da mi to iz kuhinje isporuče...</para><para>Stojim ja tako, nešto si mislim, pa pogledam prema kuhinji i roštilju i tamo mi pogled zapne za njegove podlaktice...</para><para>Rukavi od bijele jakne zavrnuti do lakta, podlaktice preplanule (ipak je bilo ljeto...), nježne, svijetle dlačice po rukama... kako okreće meso po roštilju mišići na podlakticama igraju... </para><para>Ne znam koji mi je vrag bio, ali u tom trenutku sam ja njega skužila..podignem lagano pogled do njegovih očiju, a on me gleda i smije mi se...</para><para>"Šta je, mala?" pita... i pruža mi tanjur sa pripremljenim jelom...od kečapa je nacrtao srce, a strelicom od majoneze ga je probo..</para><para>"A, ništa.." kažem ja i odmaglim u salu ostavši bez teksta...</para><para>To je bio taj trenutak... kad smo "kliknuli" nas dvoje...</para><para>Jučer ga gledam...kuha doma. U našoj kuhinji, sjecka kapulu.. </para><para>Na sebi ima majicu dugih rukava.. Priđem mu i lagano mu povučem rukave gore. Vratim se za stol i gledam ga...</para><para>"Šta je, mala?" pita on i smije se...</para><para>"Znaš ti dobro šta je...." kažem ja..</para><para>I smijemo se skupa...</para>

Moj kuhar...

<para>Moja prijateljica peče odlične kolače. I to ne bilo kakve. Ne kao ja, palačinke, fritule i još jedne kojima ni imena više ne znam... Moja prijateljica peče sve što vidi. Čak joj ni recept ne treba. Ona proba, malo mulja zalogaj po ustima, prepozna okuse i eto je! Sutra ga ispeče. Isti takav...ili još i bolji...</para><para>Za rođendane nam uvijek peče jednu čokoladnu tortu koju svi četvero obožavamo. Toliko je volimo da je skrivamo od gostiju i cijelu sami pojedemo... Nije lijepo, ali šta ćeš! Takvi smo moja obitelj i ja...</para><para>Ono što mene muči u cijeloj toj priči je sljedeće: je li to talent? Rađa li se žena sa usađenim znanjem za pečenje kolača? Ili je to ipak naučena vještina? Kako se uči peći kolače? Mislim, ok. Znam i ja to..uzmeš recept i radiš sve kako tamo piše... ali ipak.. Neke žene imaju i više od toga..</para><para>Kad ona peče kolače njezini su pokreti lagani, nježni, ona se po kuhinji kreće kao da pleše...točno zna odmjerenim pokretima miješati tijesto tako da ono ne "padne", već pod njezinim rukama samo buja... </para><para>Kad se u mojoj kuhinji peku kolači (a moja je kuhinja ful opremljena...sve imam, sav alat sam si nabavila...) brašna ima posvuda, ne znam koji dio kolača bih radila prije, smanjujem količine šećera (nezdravo je..) ali povećavam količine čokolade (svi je volimo..), kaplje mi krema sa kuhače, uvijek mi ukapne malo žumanjka u bjelanjke....da vam ne pričam...</para><para>Moji su kolači ružni za gledat, ali su jestivi. nekad su čak i dobri. Ali da bih ispekla kolač, moram imati vremena, moram biti raspoložena, poželjno je da imam skuhan ručak od jučer, jer ne mogu raditi te dvije stvari u isti dan... ručak i kolač.. Kod mene je ili-ili..</para><para>Priznajem, malo sam ljubomorna na moju prijateljicu... Žena koja zna peći kolače je slatka, topla, seksi...</para><para>Ja jednostavno to ne znam... točnije, ne znam dovoljno dobro... a volim biti dobra u svemu pa me zato ovo toliko i smeta...</para><para>Ali....ima jedna stvar koja me tješi... Možda ne znam peći najbolje kolače na svijetu, ali, drage moje-...ja ih znam jesti...</para><para>I to dobro!</para>

Konzerva

GPS

ranom zorom

snježni, sunčani raj

Proljetni kotleti

"Naše" fritule

Pogreb

"morski biseri"

zimska razglednica

Moje muke po crkvi...

zalazak sunca

Moj kuhar...

Kolačići

moje more..

hmm..

Konzerva

Težina pripreme

Grupa jela

Način pripreme

Mousse s kokosom

Mousse s kokosom

Ćufte alla Hasan-paša

Ćufte alla Hasan-paša

Lutenica

Lutenica

Karamel pita

Karamel pita

Integralni kruh iz pekača

Integralni kruh iz pekača

Pecan pie

Pecan pie

Oblatne s orasima

Oblatne s orasima

Raclette s rajčicom

Raclette s rajčicom

Zapečene nadjevene tikvice

Zapečene nadjevene tikvice

Varaždinska gozba

Varaždinska gozba

Janjetina u mlijeku

Janjetina u mlijeku

Singapurska salata

Singapurska salata

Teleća juha od poriluka i krumpira

Teleća juha od poriluka i krumpira

Čokoladni fondi

Čokoladni fondi

Integralno pecivo

Integralno pecivo

Juha od kukuruza

Juha od kukuruza

Juha od rikule

Juha od rikule

Ploške od naranče

Ploške od naranče

Tjestenina i patlidžani u pivu

Tjestenina i patlidžani u pivu

Ashak

Ashak

Janjeća juha sa suhim mesom

Janjeća juha sa suhim mesom

Vrući karamel napitak

Vrući karamel napitak

Kolačići od krumpira

Kolačići od krumpira

Palačinke s medom i voćem

Palačinke s medom i voćem

Pikantne curry pogačice

Pikantne curry pogačice

Piletina s dvorskih stolova

Piletina s dvorskih stolova

Aromatične fritule

Aromatične fritule

Biftek u lisnatom tijestu

Biftek u lisnatom tijestu

Marokanska salata od patlidžana

Marokanska salata od patlidžana

Srce od čokolade

Srce od čokolade