MusicMan

Gamifikacija omogućena

Hrvatska

Muško

<para>
  <pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="f0ec1dec-6421-11eb-af02-0242ac120048" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>
</para><para>Veseli me švrljati knjižarama i knjižnicama.
Uživam u društvu tiskanih stranica više nego li u okružju pravih živih ljudi,
izgubim se među policama i zaboravim na vrijeme. Kad me ne bi progonile misli
izgledam li im sumnjivo i kad bi još dogradili jednu malu priručnu kuhinju, iz
koje bi posjetitelji mogli štogod gricnuti za prvu pomoć, ne bi me od tamo
nikad izbacili. Kao neizlječivi fanatik prvo pročešljam odjele glazbe i filma,
a treća je postaja na mojoj kružnoj ruti - gastronomski kutak. Kuharica, Bogu hvala,
ima koliko ti duša hoće, pa i više. Obiteljska, bračna i dječja, mrsna
i vegetarijanska, kineska, francuska i talijanska. Vjerojatno negdje postoji i
engleska, ali je još nisam susreo, možda je skrivaju na nekom drugom
odjelu. <emphasis>Horrora</emphasis>, možda. </para><para>Ne mogu logično objasniti svoju
oduševljenost knjigama sa slikama recepata. Ne znam baš puno toga pripraviti,
imam dvije lijeve ruke, jadni vi ako ste ovisni o mojoj vještini jer ćete se
doskora noću buditi u hladnom znoju i s imenom neke manistre kako još odzvanja
među zidovima. Dakle, nisam prvi izbor u natjecanju za kuhara mjeseca, ali oči
su mi ogromne (otprilike kao Oliveru Dragojeviću '78 g. prošlog stoljeća). Podsjećam samoga
sebe na one družine u kojima su najradosnije i najglasnije pjevali upravo oni koji
su imali najmanje sluha. </para><para>Mislim zašto bi ikome trebala još jedna
kuharica? Još jedna kuharica možda i ne, ali još jedna <emphasis>dobra</emphasis> kuharica da. Uvijek. Tada prestaje
biti samo uputstvo za rukovanje, puko nizanje namirnica i načina kako ih nagurati
u posudu ili pećicu. Može biti krimić (postavlja se klasično pitanje: tko je to
napravio?), komedija (kao kod nas doma, kad ja kuham), tragedija (kad pojedemo
ono što skuham), izložba fotografija i još štošta. </para><para>Raduje me stajati tamo okružen svim tim
delicijama koje mi se smiješe, makar to bilo samo s papira. Ljuljuškam se tako
među svim tim sjajnim i urednim koricama, u obilju izbora kao galeb na
napuštenoj ribarnici i ne znam kamo ću sa sobom. Buljim u jednu na kojoj pozira
torta, za koju bih širu rodbinu prodao u bijelo roblje, uzvišena i nacifrana
kao da ju je osmislio i među nas nedostojne Zemljane poslao netko tko zna
materijalizirati snove. Kako pomaknem pogled, tako me nešto drugo zainteresira,
pa blenem u đakonije pripravljene sa sirom, u sljedećem trenutku već slovkam po
nečemu što su jeli još stari Azteci. Ipak, dok sam uživao u društvu
savršenstava, nešto mi je poremetilo ugodu. Taman sam imao namjeru pozvati
mladu damu koja održava red među policama i upozoriti je da su im se izmiješali
odjeli jer mi se pod rukom našla, u odnosu na ostale, neugledna knjiga na čijoj
su se naslovnici nacrtala tri lika koji izgledaju kao da su upravo nešto na
brzinu improvizirali za radni ručak Billyja the Kida, Pancha Ville i Rasputina,
a zlu ne trebalo, mogu poslužiti i kao tjelohranitelji bilo kojem od njih. </para><para>Dok sam čeka da naiđe gospodična kojoj bih
se mogao potužiti, uzeo sam je u ruke. Naslov "Dosje kuhinja" i autor Anthony Bourdain
nisu mi ništa kazivali, pa sam okrenuo na prvu stranicu i pročitao nekoliko
uvodnih rečenica. I još nekoliko. Dvadeset i četiri sata i jednu neprospavanu
noć kasnije (srećom bio je vikend), "Dosje kuhinja" i g. Bourdain postali su
nešto čega ću se još godinama rado sjećati, najzanimljivija knjiga o hrani koju
sam dosad imao u rukama. A nema u njoj niti jednoga recepta, koliko se sjećam. </para><para>Bourdain, (svjetski poznati kuhar kako piše
na poleđini, premda on za sebe kaže da nije ništa posebno) iz osobnog iskustva priča
o svijetu kuhara i kuhinja, ali tako da ga rasvjetljuje iz pozicije nepoznate
nama <emphasis>običnima</emphasis>, iznutra: znate ono kao kad u crtiću mačak proguta žarulju pa
mu vidimo unutrašnjost. A utroba svijeta koji nam se pokazuje nije uvijek
lijepa, zapravo nije nimalo lijepa: histerična je, nepristojna, nepouzdana,
često prljava, opasna i opscena, puna tipova koje ne želite mimoići u
nepoznatoj ulici, a kamoli jesti ono što vam priprave, ali je itekako
zanimljiva i uzbudljiva, duhovita, puna strasti i ljubavi prema hrani. Takav je
i naš pripovjedač koji o svom radnom mjestu priča žustro, dinamično, cinično,
izrugujući se, kudeći i omalovažavajući, kao Tarantino iz vremena dok je još
valjao. </para><para>Budimo iskreni, nije me nagovorio da ovog
trenutka ostavim svoj posao (koji i nije baš najbolji na svijetu) i otrčim
tamo, ali to nikoga ne sprečava uživati u knjizi. A ovo je knjiga s ključem.
Zapravo, knjiga s ključanicom kroz koju nam je dopušteno viriti u čudnovati
svijet iza kulisa i saznati nešto o večeri kada je u jedan od restorana u
kojima je Bourdain radio svratio Sinatra i iz čistog gušta pjevao za par
gostiju, pa nešto o šezdesetogodišnjem kolegi Basku koji je u drugom restoranu amputirao
vlastiti prst jer je ocijenio da će više zaraditi od socijalnoga, o odlascima u
trgovinu, kupovanja mesa u vrijednosti deset tisuća dolara za treći restoran
pri čemu se osjećate kao pijani šeik, o onoj večeri u Tokiju kad je jeo
raspolovljenu riblju glavu i žive hobotnice, o Ekvadorcima koji zaposjedaju sva
važna mjesta u kuhinjama, o pomoćniku Stevenu koji je u stalnom sukobu sa
zakonom, surovog i egzibicionističkog ponašanja, lošeg ukusa, odnosno, o
njegovom najodanijem prijatelju i najboljem poslovnom suradniku, da ne nabrajam
više i ne kvarim vam užitak čitanja - o poslu za kojeg kaže kako ga ne bi mijenjao
nizašto na svijetu.</para>

Mračne tajne kulinarskog svijeta

<para>Imam urođeno visok kvocijent koncentracije tako da Veleuvažena nije ni trznula kad sam obznanio “uf, nisam je izrezao”!</para>

baklava

<para><pio:image xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed" id="228b2ef4-641f-11eb-acc8-0242ac12003b" variation="5a667e06-64be-11eb-aef3-0242ac130010"/>Trenutak prije nego li se probudim, dok su mi kapci još čvrsto
zabrtvljeni kao rolo vrata pred zlatarnicom, uz anđeoske trublje u zadnje mi
snove uplovljava kao čamac velika kriška <ulink url="https://www.coolinarika.com/recept/rajska-torta">rajske torte</ulink>  moje punice i doziva me
sebi. (Torta, ne punica.) <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
Nešto kasnije, dok se u ogledalu upoznajem s novim borama, zamišljam da me uz
stol dočekuje batler James i uz jutarnji <emphasis>Times</emphasis> preporučuje mi <emphasis>full monty</emphasis> engleski "vitaminski" doručak: <emphasis>ham 'n' eggs, strawbery jam on toast</emphasis> i sve ostalo tome
pripadajuće što je potrebno da bi se jedan džentlmen okrijepio za današnji
izlet na ladanje u Gloucestershire i popodnevnu partiju kriketa. Čim iza sebe
zatvorim kućna vrata na putu prema novom radnom danu, zamišljam da će me pred
ulazom dočekati Veljko Barbieri i kazati: "Ne možeš više na gradilište, sinko,
trebam nekoga da me prati na mojim gastro-putovanjima, ne mogu ja to sve sam. Evo
i Paul Bocuse traži degustatora, odluči se, brže!"<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
Moj osobni upravitelj, od milja zvan mozak, ne pristaje na kompromise i jedina
mu je zanimacija hrana. Gospodin nos prima samo gastronomske informacije,
žlijezde su u <emphasis>stand by</emphasis> stanju pripravnosti. Jednostavno ne mogu prestati
razmišljati o hrani. Doktore Pavlov, pomozite!<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
A za sve je to kriv jedan miš. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
Nije ni čudo da na sudu koji put oslobode očevidnoga krivca, sve je to stvar
imidža. Ili dobrog advokata. Ili pokvarenoga suca. Kako god, htjedoh reći,
zadnjih mi je dana jedan miš pravi heroj. Uzor, štoviše. Zapravo, i nije baš
miš, već pantagana. Reklo bi se odvratni štakor, <emphasis>Rattus Rattus</emphasis>, čudovište
gologa repa i oštrih zubiju koje ordinira po smeću, prenosi zarazu i, što je
najgore, ružan je, brate. Ali da ne biste pomislili da imam uvrnut ukus, ovaj
moj junak nije takav, bože sačuvaj. Njegovo je krzno modro, dok je ostatak
družine siv. On je sitniji, ima okrugli crveni nosić i nedužne očice, odmah se
vidi da je drukčiji od ostalih. Simpatičan je, znate kako već znaju biti
simpatični miševi u crtićima. O, nisam vam rekao da je iz crtića? </para><para>Ne mislite valjda da su crtići samo za djecu? Jesu li nam na maturi, ispitu
zrelosti kako su ga ne znam zašto nazvali, uručili diplomu i uvjerenje da više
nismo okvalificirani za uživanje u crtićima? Pitat ću još jednom Veleuvaženu
Kneginju, ali čini mi se da takvu potvrdu nemam nigdje spremljenu. Ovaj se
<ulink url="http://www.youtube.com/watch?v=eu-7olnY6Xs">animirani film</ulink>  zove <ulink url="http://disney.go.com/disneyvideos/animatedfilms/ratatouille/main.html">Ratatouille (kod nas Ju-hu-hu!)</ulink>  i svi se događaji zbivaju u
<ulink url="http://www.youtube.com/watch?v=6FFoK8ss3Sw">kuhinji</ulink> .  <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><ulink url="http://www.youtube.com/watch?v=mU0d-AlYYaw">
Miš</ulink>   u kuhinji.  I dalje se ne možete opustiti. Ne zvuči vam baš strašno
privlačno. Izgleda da niste još vidjeli što ovaj mali četveronožni genij radi
kad se dočepa kuhala i štednjaka. Nije valjda da nisam spomenuo da je kuhar?
Genijalan kuhar. Najbolji u Parizu. A svi mi koji nikad nismo bili u pariškom
restoranu znamo što to znači. Meka, Medina, Lourdes i Fatima obožavatelja
hrane. Mjesta gdje se događaju čuda pred našim očima. Mjesta na kojima više
nitko ne sumnja u postojanje Gospodinovo. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
A što ću kad baš volim crtiće. Gledam ih kad god mogu. Ujutro, popodne, navečer,
ponedjeljkom, utorkom, svetkom i vikendom. Nažalost, zadnjih mjeseci gledam ih
samo u poneko nedjeljno popodne. Pratim ih s ona dva mala čudovišta. Uživam,
koncentriran sam poput tigra u večernjem lovu i stvarno ne znam zašto mi svako
malo kažu "Tata, hrčeš!". Dobro, ostavljam otvorenu mogućnost da su me kalorije
po koji put shrvale, ali zgode maloga <emphasis>chefa </emphasis>držale su mi oči širom otvorene. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
Uhvatio me na osjećaje i više me ne pušta. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
Jedva uspijevam dovršiti jednu jedinu jadnu rečenicu, a mozak mi se već zablokira
i samo mi pada na pamet kako bi bilo lijepo probati nešto fino. Dobrodošli su
poznati okusi, ali čakre su mi širom otvorene i za nešto što nikad nisam kušao.
<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
Souvlaki, recimo. <pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
Nasi goreng.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
Cajunski gumbo, kineske <emphasis>spring rolls,</emphasis> waldorf salata, pastirska pita, pekinška
patka, čileanske empanade, turski pilav, fondu, tatarski biftek, dim sum,
q<emphasis>uiche lorraine</emphasis>, tempura, <emphasis>sukiyaki </emphasis>i šašlik mi se komešaju u mislima, guraju na
mjestu subjekta i predikata, uvlače mi misli u jednosmjernu ulicu.</para><para><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
Život je težak, kaže moj najnoviji idol (nemojte da počnem s nabrajanjem
prijašnjih stotinu i pedeset sedam heroja koje sam bio spreman slijediti čim me
pozovu) i premda je ključna rečenica filma "Svatko može kuhati", osvjedočio
sam se da su u našem domu te vještine nekako nesrazmjerno razdijeljene.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>
Ispričajte me na trenutak, idem staviti nešto mekano pod koljena, vrijeme je za
zanemarivanje ponosa, treba Veleuvaženu Kneginju, gospođu MF izmoliti za nešto
iz njezina svečanoga repertoara, sva ova priča opet mi je otvorila apetit. A za
sve to je kriv onaj miš.<pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/><pio:linebreak xmlns:pio="https://web.burza.hr/xmlns/podravkaio/embed"/>Izvor slike: <ulink url="http://disney.go.com/disneyvideos/animatedfilms/ratatouille/">Disney/Pixar</ulink> </para>

Mračne tajne kulinarskog svijeta

baklava

Ratatouille iliti Petar Pan u epizodi: Za sve je kriv jedan miš

Težina pripreme

Grupa jela

Način pripreme