Gdje god da krenem, nosim ga u srcu i na duši... tako nekako, barem mislim da glase stihovi jedne pjesme, ali nije važno, što zapravo htjedoh reći, što je povod ovim stihovima, oh da, rodno mjesto, kuća u kojoj ste rođeni, ulica na kojoj ste odrastali... možete otići daleko ili ne tako daleko, ali nešto vas vuče nazad, da li su to uspomene, lijepi trenuci ili dragi ljudi, ili možda neko drvo oraha, ma koliko to čudno zazvučalo, tko bi ga znao zar ne, sve to povezano je s današnjom temom na neki način...
Sigurno se pitate čemu ovakav uvod, i ova slika drveta pod snijegom, a vani snijega ni za lijek, kako kaže ona mudra izreka... o čemu ću vam danas pričati ili bolje rečeno pisati, glavni lik današnje priče biti će orah ili oras, točnije drvo oraha, kao ovo na slici, snijeg molim vas da zanemarite jer nemam druge slike oraha, barem ne do proljeća...
Ali krenimo polako na moj široki šor, ako ste kojim slučajem prolazili nekim slavonskim selom, morali ste ga primijetiti, jer se nalazi gotovo pred svakom kućom na širokom slavonskom šoru, a pod njim obavezno je tu i stara drvena klupa s naslonom ili bez njega, a možda i koja baka ili djed sjede na njoj i divane o starim dobrim vremenima, ali i o novim običajima na koje nikako da se naviknu... što bi oni jelte kazali... svako dite danaske nosi onaj njeki mobitel, misliš pa to dite samo sa sobom pripovida ili što, bože me sačuvaj, čudnog li svita...
Ali vratimo se mi našemu orahu ili orasu... mi slavonci smo vam svitu moj dragi vezani za ovo drvo i njegov plod takoreći od rođenja, jer kako se kaže bez orasa nema ni dobrih kolača... prisutan je svagdje od najobičnijih palačinki, pa preko savijača, pita, gužvare ili orehnjače, šapa, vanilin kiflica, oblatni, kuglofa, biskupskog kruha i ...
A zimi pečene jabuke punjene mljevenim orasima i medom... ma što kaže ona jedna reklama " ma u sve se miješa... "... sjećam se da mi je mama kao malenoj curici često znala praviti bombone od šećera i komadića oraha, a to su zapravo bili jedini slatkiši njenog djetinjstva... kako se prave, istopite šećer u karamel, sipate u neki kalup i odozgo nabacate komadiće oraha... danas ih možete naći na kirvajima i proštenjima, pod " šatrama ", umotane u celofan.
Kada bi mama pravila kolače, a ostalo bi joj mljevenih oraha, pomiješala bi ih sa šećerom i to je bila moja poslastica, koje se i danas rado sjetim, jer kako kažu stare dobre stvari nikada ne izlaze iz mode zar ne... orah u ljusci imao je i neke druge namjene, kao naprimjer ukras za Božićnu jelku, umotali bi orah u staniol od čokolade, ili bi ga mama znala ponekad obojati s tzv. " srebrom ", to je bila neka srebrna tekućina, služila je koliko se sjećam za saniranje oštećenja na nekim površinama.
Svako mjesto bili malo ili veliko ima svoj kirvaj ili kirbaj a da bi se on proslavio kako valja uz već dobro znana jela, bilo jetu i mnoštvo vrsta kolača, a pogađate malo koji bez oraha naravno... bilo je tu šapa od oraha, juliš lepinje, žerbo pite,vanilin kiflica, oblatni s orasima-štolerk i mnogih drugih.
Umalo zaboravih na one ljubitelje likera, tu je fini orahovac... za njega su vam potrebno zeleni orasi u ljusci, određena količina alkohola, šećer i mirodije po izboru i želji, mora odstajati neko vrijeme i tada dobijete onaj fini, mirisavi liker od oraha, pa živjeli vi meni.
Posebna priča kod oraha je njegovo lišće i to naročito onda kada počne opadati, jer tada ste suočeni s velikim problemom, koji može riješiti samo dobra metla, volja i upornost u borbi s njim... ali sve se to zaboravi, kada orah dozrije, kada počne opadati svakog jutra sve više, a ono što samo ne opadne tresli smo velikim štapom, koji se inače koristio i kao podupirač za rublje... nakon skupljanja moralo ih se osušiti na nekom prikladnom mjestu, sve do konačne upotrebe.
Ako se pitate tko je u obitelji bio zadužen za čišćenje ili tucanje oraha, možda ste i pogodili, naravno onaj najmlađi i najvredniji član, a to sam bila samo ja... uzela bih čekić, onaj manji, jer je taj posao mogao biti veoma poguban za male prstiće... u žaru posla stradao bi i koji prst,ništa za to, nadoknadila sam ja to pojevši usput pokoji oćišćeni orah, samo da mama ne vidi ha,ha, ha...
Ali isplatilo se i malo pomučiti za dobru orehnjaču nedjeljom... ili recimo šape s orasima... ako ih volite evo jednog starog recepta iz mamine stare bilježnice za kolače... potrebno vam je 1 šalica oraha i to mljevenih, 1 šalica šećera, 1 šalica masti, 2 šalice brašna i malo sode-bikarbone ili praška za pecivo, sve zajedno umijesite, te punite prethodno namašćene i pobrašnjene kalupe za šape. Pecite ih oko 20 minuta na 180 stupnjeva, gotove šape odozgora pospite štaub-šećerom, dobar vam tek!
Eto to je bila moja priča o orahu ili orasu, kao vam draže, nadam se da vam se svidjela ili barem na trenutak možda i vratila neke od vas na neki široki šor, nebitno da li je slavonski ili neki drugi, svaki ima svoje drage uspomene... ne znam da li volite orahe i med i to je jedna fina starinska poslastica, moga djetinjstva uz one bombone, jede mi se nešto slatko, pa mi se pridružite, ako ste za, do sljedećeg pisanja i čitanja,veliki topli pozdrav s širokog slavonskog šora iz sjene starog orasa...
:(Još nema komentara