Na zagrebačkim se tržnicama još uvijek može nabaviti prava domaća hrana. Jedimo sezonski!
- Ne volim plac, ne znam prepoznati što je dobro.
- Srećom pa u trgovačkim lancima znamo jer piše!
- Što ako mi podvale stvari uvezene iz Paragvaja?
- Tim bolje, Emilio će dobiti kazne za tone pesticida pa ste sigurni, a kod nas se to rješava s "a valjda je prošla karenca, jes' ti pratio?" Ne budite oni koji traže domaće banane.
- Ne volim biti na placu, tamo me svi vuku za rukav i neugodno mi je odbiti.
- Sve okej, ima ljudi koji vole svoj mir, ja isto ne znam reći ne u nekim manjim radnjama, osjećam se obligirana kupiti barem nešto jer sam ušla u prostor od dva kvadratna metra i ne mogu neprimjetno izaći. Međutim, ako se uspijete natjerati da oguglate na živo zagušenje čula, možda biste ga mogli zavoljeti.
Na zagrebačkim se tržnicama još uvijek može nabaviti prava domaća hrana. Da, ima OPG-ova koji zasade jedan paradajz, kupe poticaje i prodaju uvozne breskve. Međutim, šansa da nađete nešto domaće u trgovačkim centrima otprilike je ravna šansi da ćete naći na prazno mjesto u tramvaju kad idete na posao. Nećete jer i penzići idu na plac! Pa preduhitrimo ih zajedno!
Samo na tržnicama možete kupiti robu koju nikad nećete naići u trgovačkim lancima. Ondje možete naći mišanciju, mizunu, gorku dinju, potočarku, bunarku, maslačak. Ljeti se smiješe šumske jagode i šumske borovnice, čiji miris ne može nadmašiti nijedna smrznuta tvorevina. Jesen je rezervirana za vrganje, lisičarke, grmačice, trube. Kupit ćete i jablanovače, i bukovače, i shiitake, i šampinjone za neusporedivo nižu cijenu, a i bit će svježe, bez roka od par dana jer stoje negdje danima. Punit ćete cvjetove tikvica, tek to jutro ubrane, svježim sirom u koji ćete dodati svježega vlasca i bosiljka. Možda čak i kozjim svježim sirom. Mahune će biti svih boja i oblika, mladi grah i grašak bit će idealan dodatak, a bob neće biti samo vrsta frizure. Bamije neće biti neka čudna egzotika, a vidjet ćete mrkve, tikve i krumpire svih boja i oblika. Čak i naribane, za one lijene!
Moći ćete mazati najžuće palačinke ikad - zbog domaćih jaja - kokošjih, guščjih, pačjih, prepeličjih - džemom od šumskih jagoda i zalijevati to bazginim sokom. Tu je i domaća tjestenina, brašno svih žitarica, ali i ono najbitnije - paradajz koji ima okus kao paradajz. Izbjegavam reći rajčica. Rajčica je ono vodeno u Konzumu, rekla bih s okusom šmrklji, ali oni su slaniji. Paradajz miriše u cijeloj kuhinji i može ga se jesti kao jabuku. Tu su šljivari i volujska srca, što nije naslov neke nove sapunice.
- Strah me da će me izvarati na vagi.
Ne toliko koliko će vas izvarati kvalitetom u dućanima. Nema ničega ljepšega nego kad već nakon 2 dolaska kumica zna što ćete uzeti. Dobijete koju mrkvu više, evo i malo kruškica za po putu, a i malo poriluka za doma. Vi ostavite koju kunu više tu i tamo i tako se igrate. Slušate kako ona priča kako se vozila 3 sata do štanda, a tek je prodala jedan sir za 10 kuna. Slušate kako druga baka priča kako se udavala prije 60 godina. Vi ispričate kako vam je na poslu ili ispitima, čujete kako je koka Ljuba opet ludo trčala dvorištem, a Štef ispriča kako stiže peti unuk. Druga strana kase počinje imati osobnost, ostajete za štandom dulje nego što bi trebalo, malo se i ljutite što dolaze drugi kupci jer vas prekidaju usred razgovora. Ispod pulta dobijete delicije o kojima ne biste ni sanjali da postoje, poželite im sretan Uskrs ili Božić i sjetite se da su oni tamo na najvećemu suncu i najvećemu snijegu.
Ako odem u trgovački centar, to samo znači da kupujem nešto što ne mogu kupiti na tržnicama - suncokretovo ulje, rižu, brašno za dizana tijesta (besplatna reklama Čakovečkim mlinovima, volim vas), kvasac, slatkiše, pivo. Znam da je jednostavnije, znam da se nema novca. Znam da je teško reći - e, idem dati 25 kn/kg za tek pristigli paradajz, a mogu za 9. Međutim, ako ikad uštedite nešto novca, barem tu i tamo dajte kunu-dvije više za kvalitetu, razlika će biti neusporediva, a koštat će vas jedne kave. Nisu ni sve tržnice iste - neke su skuplje od drugih. No, jednom kad naučite gdje su vam stvari dobre, to je dugoročna investicija gdje ćete sigurno stvari dobivati i kvalitetnije i jeftinije. Ovo početno isprobavanje dođe kao dejtanje prije dugotrajnije veze. Trgovački centri za mene su samo za jednu noć.
- Svaki dan radim kad se tržnice već zatvore, a subotom sam prestrgana.
Nema straha. Krenite u podne, još ima ljudi, a i niže su cijene prije zatvaranja. Nedjeljom pogotovo. Cijena je vrlo nefiksna stvar na tržnici. 3-za-10 moto je svih placeva Zagreba. S vremenom ćete dolaziti sve ranije da pokupite sve bolje stvari. Neće biti teško ni u 7 dići se na alarm, otići po vrganje, vratiti se u krevet. Ili to samo ja, ne znam. 28 godina živjela sam u Dubravi. Ondje je plac bio najbliža trgovina i gotovo svaki sam dan bila na njemu. Sad sam se preselila u civilizaciju i sad mi je Kvatrić novo utočište. U posljednje dvije godine dobro sam ga upoznala, a htjela bih neke ljude koje volim i čiji dobar posao cijenim predstaviti i ostalima. Pa krenimo!
Naš put uvijek započinje jutarnjom čašicom razgovora s gospodinom Stjepanom i njegovim sinom. Gospon Štef kod Zeline je, sin je u Križu i upravo čeka peto dijete pa se cijela kuća veseli, a i mi s njima. Štef ima najfinije povrće, krasan luk, a drži i volujsko srce, koji je užasno fini, mesnati paradajz. Nezaobilazno je kupiti sveg šumskog voća kojega ima, a džemovi koje mu pravi žena apsolutno su neusporedivi s bilo čime (tayberry, pečena šljiva, šumska jagoda, mmm!). G. Štefu uvijek se vraćam kroz sat-dva na placu da malo popričamo jer je ugodno društvo, dat će preporuke za recepte, a prvi je imao i moje najdraže vrganje. Apsolutna preporuka za izvrsnu uslugu, pokoju crticu iz života, savjet i zajedničko veselje. Oni su na strani placa bliže Šubićevoj, mislim da je štand 33, odmah uz prvi unutarnji prolaz. Svratite, probajte šumske borovnice i jagode, nećete požaliti. 🙂
Idemo dalje na skroz drugi dio placa gdje je gđa Mara, koja prodaje uvijek najsvježije gljive, negdje bliže zapadnome stranu placa, odnosno tamo gdje su banane i razno voće, odmah do prolaza. Uvijek vesela, susretljiva, zabavna i nikad u životu nije mi se desilo da kupim gljive koje su pokazale i trunku starenja. Sve je mnogo jeftinije i kvalitetnije nego u trgovačkim centrima (šampinjoni već za 16 kn/kg npr.), a drži smeđe šampinjone, šampinjone, bukovače, shiitake i moje najdraže jablanovače, iznimno fine gljive za koje se malo vrijedi namučiti dok ih se nareže. Kod gđe Mare uvijek je gužva, ali s razlogom. Pričekajte koju minutu i uvjerite se sami. Vrlo pozitivno i dobro stvorenje, uvijek veselo i sve vam bude žao što vam ne trebaju gljive svaki dan. 😁
Idemo sad do najveće legende placa - gđe Ankice. Nema što ta žena nije uzgojila, čudo jedno. Mizune, tušt, divlju gorušicu, razne tikve, preukusne sorte paradajza, patdlidžana i luka, gorku dinju karelu, rajček ili tomatillo kao ljubičasti srodnik paradajza, a sve zapravo nabrajam dok ne dođem do jedne jedine kraljice - bamije, s kojom je prihvatila slikati se da pokažem prijateljima. Pa evo ga - kupite bamije, izvrsne su na sto načina, zdrave i ovo je jedino mjesto u Zagrebu gdje ih možete nabaviti. Probajte i salate koje nikad niste probali, iznenadit ćete se kakvih sve okusa ima! A gđa Ankica uvijek je spremna dati savjet kako pripremiti ("Okej, to je bamija, kaj da ja radim s tim jer sam debil? sasvim je legitimno pitanje koje sam prvi put bila postavila) stvari, dati recepte, čak vam pokazati kako rezati i servirati. Čudo od žene, a uvijek nasmijano i uvijek sprema nove stvari.
Još jedna živa legenda koja na Kvatriću prodaje od 1982. jest gđa Ljubica. Jako je volim jer će svatko naći baku u njoj. Ima hrpu kokica i guski o kojima veselo priča. Meni je iznimno važno ne kupovati jaja iz kaveznoga uzgoja, stoga uvijek uzimam od nje, koja kokice zna po imenu u svome rodnome Keleminovcu. Tu su iznimno ukusna pačja jaja, nađe se i kukuruznoga brašna, jabučnoga octa i sezonskoga povrća. Pravi rakiju koju osjetite još navečer nakon gutljaja ujutro. 😁 Nalazi se na trećemu štandu od Martićeve, na strani placa bliže Šubićevoj.
Odmah do Ljubice, samo uz prolaz bliže sirevima nalazi se gđa Slavica iz Zeline. Jako fini sirek i krasne vrste graha i sezonskoga povrća. S njom uvijek volim popričati i ako ste vjerni kupac, uvijek ćete se iznenaditi što će vam sve utrpati. Gđa se već desetljećima sama vozi do Kvatrića i tegli sve, dok se ja žalim na par cekera. Slavica je zakon.
Sok od bazge i ostale domaće divote kupujemo već na prvome štandu ispod hladnjača s jajima. Toliko da ga kupujemo na litre tjedno jer ne postoji neki koji je finiji. Mati i kći u tandemu dobitna su kombinacija ne samo za pravljenje soka nego i za razgovor s kupcima o svemu. Uvijek drage i pozitivne, idealno za rano jutro, a krasno je vidjeti tako dobro odgojene vrijedne mlade ljude. Brzo ih posjetite i isprobajte soka, povrća, džemova. 🙂
I za kraj zasad dodajemo gospođu Anu koja prodaje oko 50 godina. Dolazi četvrtkom i nedjeljom. Jako draga Zagorka koja je već legenda Kvatrića, uvijek spremna za razgovor, a voljna je napraviti vam što se sjetite. Prva hladnjača na uglu do Martićeve i odmah prva do srca. 🙂
Ovo je Marijana. Živi u Velikom Trgovišću s mužem i malom curicom, gdje imaju polje i plastenike. Marijana mi je jedan od glavnih izvora kvalitetne robe jer zna da vegetarijancima treba kreativnosti 😁 pa mi donosi koprive, mišjakinje, azuki-graha, raznih gljiva i samoniklog bilja. Od njezine kamilice miriše mi cijeli stan, a sasušila mi je opet i šafrana. Proizvodi i sirupe, pekmeze i peče najbolje mlince na svijetu. Subotom štand 30, nedjeljom obično 44, preko tjedna 27.
Ovo je gospon Zdravko, OPG koji sam nedavno otkrila i otad su mi vrlo dragi. Sad prodaju krumpire, vrhunski češnjak i luk, repu, razne salate, pravu domaću mrkvu, a ljeti užasno fine razne sorte paradajza. Donedavno su mu neki paradajzi preživjeli u plasteniku i prošli me tjedan uhvatio nasred placa da mi da besplatno zadnju kilu koja je uspjela preživjeti jer zna da ih volim. ❤️ Subotom mu pomaže vrlo mlada kći, a obično su na štandu 49, dokud potegnu iz Zeline. ❤️ Gospodin inače radi kao kontrolor leta. 🙂
Ovo je Pepica. ❤️ Pepica je iz Majkovca, gdje ima krave, koze i kokice. Svaku zna po imenu. Proizvodi najfinije vrhnje na svijetu, najfiniji maslac na svijetu, a i sir. 🙂 Ima jednu kćer koja joj pomaže s mljekarstvom, a često pomažu na placu i unuci, gdje je samo nedjeljom. Od jutra u 4 do navečer u 8 radi sa životinjama i u polju. Ne bi to mijenjala ni za što. 🙂
Marica je iz Donjeg Vukojevca i uzgaja najbolji paradajz na svijetu. Ima i divno domaće povrće, posebice turopoljski luk, divne mahune, paprike, čili-paprike i razno drugo povrće koje netom nabere prije nego što dođe na tržnicu. Autobusom dođe do Zagreba i prodaje sto godina stari paradajz nakon kojega više nema smisla ikad kupiti ijedan drugi, a sve što zasadi staro je sjeme, dugo njegovano i takve okuse nećete nigdje naći.
:(Još nema komentara