ღ Delft -Nizozemska

Buđenje u Frankfurtu,   kavicu i doručak obavili  ....pa nastavljamo  prema Delft-u jednom  od definitivno  " must see place" u  Nizozemskoj .

Jednostavno oduševe vas svi ti  bezbrojni mostovi koji se protežu preko kanala,

starinske  trgovine i male kuće...

pravi scenografski prizori  nizozemskog  života.

Grad je to  u kojem je  rođen  nizozemski slikar Johannes Vermeer    u kojem je  živio cijeli život i radio , te pronalazio  inspiraciju za svoja djela , na njegovim slikama često se mogu vidjeti ulice Delfta.

Poznata je njegova Djevojka s bisernom naušnicom  (Het Meisje met de Parel)

slika koja  zauvijek će ostati nepoznanica, što je čini posebno  vrijednom.

Unatoč raznim pretpostavkama i teorijama, nitko ne može otkriti tko se nalazi na slici – njegova ljubavnica ili kćerka. Djevojka je lagano okrenuta prema nama, a poluotvorenim ustima kao da pokušava nešto reći.

Njen turban, zajedno s ogromnom bisernom naušnicom, slici daje dah Istoka, otvara vrata mašti i misteriji.

 Ma i sam Vermeer bio je svojevrsna enigma .

Američka spisateljica Tracy Chevalier napisala je  roman na temelju slike u kojem je rekla kako nikad nećemo otkriti tko je ona, kako se osjećala ili što želi reći.

 2003. godine,  britanski redatelj Peter Webber snimio film Djevojka s bisernom naušnicom, nominiran za tri Oskara, sa Scarlett Johansson i Colinom Firthom u glavnim ulogama, taj je film zaista i sniman tu, pa  Delfčani nisu imuni na holivudsku slavu i lokacije snimanja filma označili su putokazima po gradu, da svaki posjetitelj može na svoj način doživjeti atmosferu prikazanu u filmu. Naravno  dok ovo tipkam   vratili smo se doma  i ponovo smo odgledali  film 😁

Sikareva obiteljska kuća pokraj kanala kod Nove crkve više ne postoji, no njemu u spomen danas djeluje Vermeerov centar  na mjestu nekadašnjeg slikarskog Ceha Sv. Luke, gdje je radio i podučavao. 

Podaci su o njegovu životu oskudni. Upisan je u krsni  registar  Nove crkve 31. listopada 1632. (Otac mu je bio tkalac svile, trgovac umjetninama i gostioničar) Oženio se 5. travnja 1650. Catharinom Bolenes i vjerojatno konvertiao na katolicizam. Iste godine 29. prosinca primljen je u gildu svetog Luke, ali je tek 24. lipnja 1656. isplatio zahtijevalnu pristojbu. Godine 1654. poginuo je pri eksp1oziji barutnog spremišta, u svojoj tridesetoj  godini, njegov prijatelj i  učitelj Carel Fabritius.

Nevješti stihovi Arnolda Bona uspoređuju tu smrt s Feniksom iz čijeg  se pepela nanovo  rađa slikarstvo  u djelu  Vermeerovu.

U dva je navrata predsjedao gildi svetoga Luke (1662/63, 1670/71), a javlja se (1671) i kao strukovni vještak za talijansku umjetnost .

Imao je jedanaestero  djece.

Izvršilac njegove oporuke bio je Antony van Leeuwenhoek, nizozemski trgovac i znanstvenik. Poznat je kao "otac mikrobiologije" i strastveni promatrač mikroskopski sitnog , koji je kao i Vermeer sahranjen  u Staroj crkvi .

Marktje, jedan od najvećih trgova u Evropi (120 x 50).  Pravokutnog  oblika, oko trga smeštene su najstarije kuće Delfta

s jedne strane omeđen Novom crkvom, a sa druge gradskom  vjećnicom

  Danas se u njoj održavaju civilna vjenčanja. Najveći dio gradske vijećnice datira iz 17. stoljeća. No toranj je ovdje postojao i prije same zgrade, još početkom 14. stoljeća. Toranj, zvan i "kamen" prekriven je vapnencem iz Belgije.

Ispod tornja nalaze se prostorije u prošlosti korištene kao zatvor. 

Zanimljivost je  da  Nizozemske crkve ne zvone, nego sviraju, pa se tako svaki puni sat Marktom razliježe melodija zvona  Nove crkve.

Grotius, Hugo (pravim imenom i prezimenom Huig de Groot), nizozemski pravnik i humanist (Delft, 10. IV. 1583 – Rostock, 28. VIII. 1645). Službeni historiograf Općih staleža od 1603; državni odvjetnik Zeelanda i Frigije 1607–13, potom Rotterdama. Osnivač škole prirodnoga prava, autor prvoga sustavnog prikaza međunarodnoga prava. Jedan od prvih pobornika načela slobode mora. Uz poeme, pisao i o teološkim i povijesnim temama; bio je i pjesnik latinist i jedan od najistaknutijih intelektualaca svojega vremena. 

Kip koji ga obilježava nalazi se  na trgu ispred Nove crkve  ( Nieuwe Kerk ).  to je   impresivna i impozantna struktura. Na fotki je  i galeb koji normalno obavezno na ovakvim fotkama sjedi na glavama kipova  🙂

Grad je poznat  i  po manufakturama za proizvodnju plavo-bijelog  porculana i keramike, koje su bile konkurencija kineskom porculanu  pa diljem grada možete vidjeti razne motive napravljene baš od ovog materijal kao ova  klupa izrađena od  ostataka razbijene keramike  u parku kod muzeja 

 Het Prinsenhof

Najbolji način da upoznate grad je da se jednostavno izgubite u uličicama

i divite se arhitekturi, 

promatrate bicikliste,

prelazite kanale

 i uživate  u  svakom koraku  u ovom gradiću u kojem se  lijepo isprepleće  sadašnjost s nitima prošlih vremena  dajući mu poseban šarm, zbog kojeg   osjećate  se nekako posebno. Vrijeme proleti... prebrzo  i već ostavljemo za sobom čarobni  Delft  ,krećemo prema Rotterdamu gdje nas čeka ukrcaj na brod" Pride of Rotterdam "i oko 11 sati plovidbe do luke Hull .