Cimet

O začinu

Cimet je začin koji se dobiva iz kore koja se nalazi s unutarnje strane drveta Cinnamomum verum te je jedan od najpoznatijih i najstarijih začina u svijetu.

U zimskim mjesecima cimet najčešće koristimo u toplim napitcima poput čaja i vina.

Iako ga nekako najčešće poistovjećujemo sa zimskim mjesecima i pogotovo radoblju Božića gdje je najizraženiji, upotrebljava se u prehrani tijekom cijele godine i u najrazličitijim oblicima i jelima.

Najviše se uzgaja na području Azije u državama poput Indije, Šri Lanke, Burme i Indonezije od kuda se distribuira po čitavom svijetu.

Uporaba u kulinarstvu

U kulinarstvu razlikujemo dva oblika cimeta kao začina – onoga u štapićima te u prahu. Cimet u štapićima je najčešće poznat i kao cejlonski cimet (Cejlon = Šri Lanka) obzirom na svoje podrijetlo, te mu je trajnost nešto dulja u odnosu na onaj u prahu. Cimet u prahu se najčešće proizvodi od tzv. kasija cimeta koji potječe iz Burme te je nešto jačeg i intenzivnijeg okusa od onoga u štapićima.

Obje vrste cimeta je poželjno skladištiti na tamnom, suhom i hladnom mjestu kako bi im se maksimalno održala trajnost te hranjive tvari, s time da tako skladišten cimet u prahu može stajati otprilike 6 mjeseci dok onaj u štapićima i do godine dana. Za dodatno produljenje trajnosti, cimet se može skladištiti i u hladnjaku.

Kako bi se tijekom uporabe u kulinarstvu odnosno možebitne termičke obrade maksimalno sačuvale hranjive tvari, ljekovita svojstva te okus i aroma cimeta, cimet je jelima najbolje dodavati na samom kraju pripreme odnosno termičke obrade. Naravno da to kod pečenja deserata nije moguće budući da uglavnom ulazi u zamjes i kao takav mora na termički obradu, međutim u ostalim slučajevima je poželjno o tome voditi računa.

U zimskim mjesecima cimet najčešće koristimo u toplim napitcima poput čaja i vina, ali i kao jedan od glavnih sastojaka za aromu pita i kolača jeseni i rane zime. Kako se odlično slaže s kuhanim/pečenim voćem tako je čest sastojak voćnih nadjeva za deserte poput palačinki ili voćnih salata. Odličan je kao sastojak u doručcima poput griza ili žitarica obzirom da je niske energetske vrijednosti, a okusom i aromom obogaćuje jela koja sama po sebi i nemaju neki izraženi okus.

Cimet se često koristi i u slanim jelima, posebice za mesne i riblje umake, ali i u vegetarijanskim jelima kako bi se termički obrađenom povrću dodala specifična aroma.  

Vrste jela

Puding s jabukama
Kod pripreme pudinga, u principu se prvo priprema puding od svih sastojaka, a cimet se dodaje u malim količinama na samom kraju, prije posluživanja, za najintenzivniju aromu jela.

Krustada sa šljivama
Za pripremu pita, kolača, torti i općenito deserata koji zahtijevaju pečenje odnosno termičku obradu, cimet se mora dodavati u sam zamjes odnosno nadjev koji onda ide na standardno pečenje na visokim temperaturama.

Goveđi odresci u finom umaku
U slučajevima kada se koristi u mesnim jelima, cimet je u principu sastojak umaka koji se prvo trebaju dobro prokuhati od svih predviđenih sastojaka, a zatim se cimet dodaje na samom kraju pripreme prije završnog kuhanja kako bi se njegova aroma spojila s ostalim sastojcima, a opet zadržala jačinu.

Kremaste mrkve
Cimet se može koristiti i kao aroma vegetarijanskim jelima pa se tako kod kuhanja povrća može i ne mora kuhati sa štapićem cimet, a svakako na kraju termičke obrade se „začinjava“ s ostalim predviđenim začinima poput soli i papra kojima smo dodali cimet u prahu u malim količinama.

Za više inspiracije pogledajte www.zacini-inspiracije.hr