Nije čudo ako ne znate kako izgleda bergamot! Nemoguće ga je vidjeti na tržnicama, vrlo rijetko i u samoposluživanjima, a vjerujem da je i u vrtovima i dvorištima nepoznat.
Nije čudo ako ne znate kako izgleda bergamot! Nemoguće ga je vidjeti na tržnicama, vrlo rijetko i u samoposluživanjima, a vjerujem da je i u vrtovima i dvorištima nepoznat. Ako ste ga i vidjeli, vjerojatno ga niste prepoznali. Neugledan agrum, nešto veći od limuna i malo manji od naranče, kore koja ide od glatke do hrapave, u svim nijansama zelene i žute, svakako nije naše gore list.
Neki tvrde da je nastao križanjem limuna i gorke naranče, a neki da se radi o samonikloj biljci podrijetlom iz Španjolske ili Italije.
No, da ste ga kojim slučajem imali u ruci i noktom lagano zarezali koru, osjetili biste vrlo poznat miris. Meni jedan od najdražih. Eterično ulje bergamota nezamjenjivo je u kozmetici (jeste li znali da predstavlja jedan od osnovnih sastojaka kolonjske vode?), a u posljednje se vrijeme sve češće koristi i u pripremi bezalkoholnih napitaka i koktela.
Prošle zime bila sam u pravoj „bergamotskoj groznici“. Kako ga nije moguće kupiti ondje gdje inače kupujemo voće, pokušala sam na internetu. Bio je bezobrazno skup, od 25 do 30 dolara po kili. Znajući za moja strastvena gastro zaljubljivanja, prijateljica mi je javila da ga u Italiji ima za 3 do 5 eura. Kad sam napokon uzela u ruke svoje prve bergamote, poludjela sam od sreće.
Prvi sam ocijedila, dodala vode i, moram priznati, ostala vrlo razočarana. Sok mog mračnog predmeta želja nije ništa posebno, očito ga je potrebno s nečim miješati jer je izrazito gorak i kiseo.
Nakon toga odlučila sam pripremiti marmeladu. Prvu sam skuhala prema receptu Davida Lebovitza, iako su se moji plodovi razlikovali po boji i veličini od onih s njegova bloga. Osim toga, u receptu se stalno spominje sweet lemon, pa sam zaključila da vjerojatno nismo imali na raspolaganju istu vrstu voća. Moja je marmelada bila iznimno gorka i gusta. Njegovu nisam kušala.
Kod drugog pokušaja s marmeladom koristila sam se svojim prijašnjim iskustvom, kao i onim svojih prijateljica i njihovih očeva. Skuhala sam marmeladu s bergamotom i narančom u istom omjeru te dodatkom vode. Maknula sam je s ploče dok je još bila tekuća jer sam pretpostavljala da će se stisnuti dok se bude hladila. Ispala je puno bolje, iako još uvijek nisam bila potpuno zadovoljna. Nažalost, u frižideru su me čekala još samo dva primjerka.
Nakon toga sam za Dan zahvalnosti, osim pite od jabuka, ispekla i vijenac od bergamota. Radila sam prema receptu za vijenac od limuna i jednostavno ga zamijenila bergamotom, s manje soka, a više korice. Mirisao je božanstveno i bio prepun okusa!
I na kraju, posljednju četvrtinu posljednjeg ploda izrezala sam na listiće i stavila u škartoc s filetima grdobine. Možda je bergamot bio previše intenzivan za bijelu ribu, ali dobili smo jedinstveno iskustvo.
Ovaj neobičan agrum, kojem su dugo bila zatvorena vrata kuhinja jer je njegovo najveće bogatstvo sadržano u njegovu mirisnom eteričnom ulju, ima tajanstvenu prošlost. Neki tvrde da je nastao križanjem limuna i gorke naranče, a neki da se radi o samonikloj biljci podrijetlom iz Španjolske ili Italije.
Njegovi prvi obožavatelji bili su Englezi koji ga koriste za marmelade, ali ponajprije za aromatiziranje čajeva Earl Grey i Lady Grey.
U svijetu se svake godine, tehnikom hladnog prešanja, proizvedu deseci tisuća litara eteričnog ulja, različite koncentracije. Za svaku litru u prosjeku je potrebno oko 200 kilograma plodova, ali i cvjetova, listova i grančica koji također predstavljaju sirovinu za dobivanje ulja.
Najveće plantaže bergamota u svijetu nalaze se u Calabriji, pokrajini na jugu Italije. Otprilike 4000 zasađenih stabala zadovoljava 80 % svjetske potrebe. Osobito južni dio Calabrije može se pohvaliti savršenom mikroklimom za uzgoj ovog slabo poznatog agruma, među ostalim s 300 sunčanih dana godišnje te temperaturom koja se nikad ne spušta ispod nule.
6Komentara