Kremšnite se pripremaju od pet, najviše šest sastojaka, koji savršeno odmjereni čine neodoljivu slasticu.
Govori li vam nešto ime Đuro Lukačić? (Donedavno nije ni meni!)
Đuro Lukačić je bio slastičar koji je zanat ispekao, u ovom slučaju glagol je više nego primjeren, u Beču, Budimpešti i Zagrebu te usavršio svoju verziju pjenastog kolača, kojeg danas poznajemo kao – Samoborsku kremšnitu! Bilo je to dvadesetih godina prošlog stoljeća, što znači da će samoborske kremšnite uskoro slaviti stogodišnjicu.
Poznate u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, ali i u Poljskoj, Francuskoj, Italiji, spoj lisnatog tijesta i slastičarske kreme od jaja inspirirao je mnoge.
Kako svaki narod ima svoje slatke i slane junake, ljude koji su pridonijeli nacionalnim kuhinjama, koji su usavršili ili izmislili tehnike, i jela, mislim da bi i Đuri trebali zahvaliti na prekrasnom desertu.
Kolači iz obitelji kremšnita postoje u skoro svim zemljama srednje Europe, u Francuskoj i Italiji. Samoborske, zagrebačke, bledske, napoleonke, millefoglie, krempite i kremšnite, millefeuille, različiti su nazivi za istu kombinaciju dvaju prekrasnih sastojaka, lisnatog tijesta i slastičarske kreme od jaja.
Prije nego počnem, moram priznati da nikad nisam ispekla kremšnite. Nema nekog određenog razloga, eto, dogodilo se! Ali, također moram priznati da ih jako volim i da je moje iskustvo jedača kremšnita vrlo veliko!
Samoborske i zagrebačke kremšnite
Samoborske kremšnite vrijede izlet u Samobor, čak i za one koji nakratko posjećuju Hrvatsku. Između dvaju hrskavih listova tijesta, nalazi se slastičarska krema od jaja u koju je umiješana meringa od bjelanjaka. Negdje sam pronašla da u pravi recept ide snijeg od bjelanjaka, mada čisto sumnjam da bi ijedna slastičarnica riskirala mogućnost zaraze salmonelom, tako da pretpostavljam da se radi o meringi, talijanskoj ili švicarskoj, ili se snijeg dodaje u vruću kremu, kako bi se bjelanjci "skuhali". Samoborske kremšnite mogu se jesti tople ili hladne, prema vlastitoj želji ili "kako nas dohvati".
Možemo ih opisati jednom rječju - pjenaste. Pjenasto izgleda lisnato tijesto posuto nježnim šećerom u prahu, pjenasto izgleda punjenje, puno sitnih mjehurića zraka.
Zagrebačke kremšnite također zavređuje posjet, u kojem slučaju se možemo pohvaliti na gastronomskoj raznolikosti, jer na tridesetak kilometara udaljenosti postoje dva slična, a opet različita kolača. Ona ima lisnato tijesto samo s donje strane, dok nakon sloja kreme, dolazi sloj tučenog slatkog vrhnja te na vrh čokoladna glazura.
Slovenci imaju kremšnite s Bleda, koje također imaju dva sloja, onaj žuti koji se sastoji od kreme i onaj bijeli od šlaga. S obje strane nalazi se lisnato tijesto.
Millefeuille (u prijevodu, tisuću listova) je naziv kolača koji je vrlo sličan kremšnitama, samo što se sastoji od tri sloja lisnatog tijesta između kojih su dva sloja slastičarske kreme od jaja. Zanimljivo je da se isti kolač izvan Francuske često naziva napoleon. Prvi pisani dokumenti o toj slastici datiraju iz 17. stoljeća, točnije 1615., u La Varennovoj "Francuskoj kuhinji". Postoje verzije u kojima se jedan od slojeva kreme zamijeni marmeladom, šlagom ili slično. U originalnoj verziji, najgornji sloj lisnatog tijesta prekriven je bijelom glazurom od šećera.
:(Još nema komentara