Ima li kobasice na roštilju?

A stručnjak za roštilj je….

Vicevi govore da roštiljanje ustvari  izgleda ovako. Žena ide do mesara, kupi meso, stavi u pac. Napravi salatu, postavi tanjure. Onda majstor s pivom u ruci pošalje djecu da skupe suharke, zapali vatru i brižno pazi kad će doći onaj trenutak kad se vatra "smirila". Ponosno stavlja meso na roštilj i krene pričati o tome kako je to radio njegov "stari".

Roštiljanje je uglavnom muški posao i sve pohvale idu "majstoru", a ne ženi koja se već od jutra dobro naradila. I to je tako. Oko roštilja se guraju čak i oni koji nikada u životu nisu kuhali ili prali suđe, a za roštilj su naravno, veliki stručnjaci. Skaču oko vatre, viču na ženu i djecu. Dodaj ovo, dodaj ono, pa gdje je ta krpa, ne to, nije ta krpa! Ne diraj vatru! Tko je posolio meso? Da ostali dio obitelji i prijatelji ponizno šute i slušaju velikog meštra.

I veliki Jean Anthelme Brillat-Savarin, pravnik, političar ali i gastronom, rekao je da se kuhanje može naučiti ali za pečenje mesa treba se roditi. Priprema mesa na otvorenoj vatri najprimitivnija je metoda kuhanja, stara koliko i ljudi. Vjerojatno zato volimo sjediti uz vatru i gledati kako ručak nastaje pred nama.

I konačno kobasica!

Kobasice su nezamjenjivi dio svakog roštilja. Možemo imati koliko god dobrog mesa, ali kobasice će uvijek popraviti dojam. Kobasica je pravom roštilju poput deserta. Povjesničari hrane pišu da je kobasica prva mesna prerađevina. Nastala davno kao način za čuvanje dijela mesa. To je objašnjenje racionalno, ali zar bi se toliko dugo održala da nije ukusna? Zar bi postojale na svijetu tisuće vrsta različitih kobasica da se radi samo o čuvanju mesa? U Njemačkoj se ni danas ne mogu dogovoriti koliko imaju različitih

kobasica, 1000 -1500?  Prije par stoljeća već su imali knjigu Wurstologija, znanost o kobasicama.

Na roštilju se kobasica ponaša savršeno. Njezin je oblik baš takav da se lagano može valjati po roštilju. Lijevo-desno, lijevo-desno i gotovo. Ne treba tu neke velike mudrosti. Treba se samo bojati da ne bude sirova ili karbonizirana (i takvih smo se znali najesti kad bi glavni meštar od roštilja previše zavirio u čašicu.) Naravno, ne smijemo zaboraviti senf. Bez senfa, kobasica je tužna.

NAJJEDNOSTAVNIJI KRUH NA SVIJETU

Ovaj je recept primarno namijenjen za lijene pivopije kojima je u vikendici prije roštilja nestalo kruha, a dućan je daleko i uz njega je i gostionica (!).

3 šalice brašna
3 žličice praška za pecivo
limenka piva
1 i ½ žličica soli

Pećnicu zagrijte na 190 °C. Zamijesite kruh mikserom, rukama ili kako god znate. Nauljite posudu i pecite sat vremena ili dok kruh nije gotov. Prvi puta možda neće biti savršen, ali već drugi puta sve će vam biti jasno. Možda više brašna, možda manje. Možda više piva, možda manje…