Advent, došašće, vrijeme pripreme za blagdan Božića. Miriše po snijegu, kuhanom vinu i kobasicama.
Adventski sajmovi
Advent, došašće, vrijeme pripreme za blagdan Božića. Miriše po snijegu, kuhanom vinu i kobasicama. Tako izgleda adventski sajam, božićni sajam. To je ono vrijeme kad su najdublji ljudski osjećaji, ljubav i darivanje, u suglasju s interesom trgovine i industrije. Rekao bi Italo Calvino, veliki talijanski književnik. Ali pustimo taj blagi cinizam. Svi smo u to vrijeme nekako veseliji, pa makar i zbog kobasica.
Adventski sajmovi počeli su u srednjem vijeku i to na sjeveru Europe. Od Dresdena do Beča, širom njemačkog govornog područja. Od Njemačke, Alzasa pa južnije, do Austrije i Tirola. A kad se zna da su Nijemci izmislili oko 1500 različitih vrsta kobasica jasno je da sajmovi bez kobasica – ne mogu. Tradicija se sajmova širila pa tako stigla i do nas. Stigli su i štandovi s kobasicama. Svake ih je godine sve više i više. A više je i raznih vrsta kobasica.
Karikaturist Tad Dorgan nije znao kako se piše "dachshund" te je izmislio "hot-dog".
Nekad, prije par desetljeća na ulici se mogao vidjeti samo hot-dog, hrenovka u pecivu. Ali i kultura jedenja po ulici bila je drugačija.
Hamburger, komad pizze u ruci, kebab, danas su normalni, ali prije…
Dobro, nije bilo ni puno mjesta s fast-foodom, ali ni jedenje na cesti nije bilo pristojno. Po ljeti sladoled, po zimi kestenje, koštice, kikiriki, kokice za kino i to je to.
Prije nekoliko godina u Zadru se vodila rasprava oko adventskog sajma. "Hodanje u krznenim kaputima i jedenje kobasica nije zadarski običaj. Običaje s kontinenta nećemo umjetno seliti u Zadar" - govorio je gradonačelnik. Zapravo, imao je i pravo. Jug Europe svoje ulice i trgove razumije na drugi način. To su javni prostori koji se ne mogu privatizirati. Obrok je nešto sasvim privatno. Na isti način misle i gradski oci – Rima. Zabranili su turistima, uz tešku globu, da jedu na trgovima uz najvažnije spomenike kulture.
Ali sjevernjački utjecaj se širi i kobasice su tu! Bolje im se pridružiti.
Kobasice na ulicama
U Zagrebu je kobasičarska situacija sve bolja i bolja. Više od desetak vrsta kobasica može se kupiti na štandovima. Iz kotlova se dimi kao na koncertima, a probila se i bavarska bijela kobasica- Weißwurst. Uz nju su i razne pivske, roštiljske… Ali u glavna četiri asa su ipak: hrenovka, debrecinka, kranjska i bavarska bijela.
Hrenovka je nezaobilazna. Hot-dog je osvojio svijet već odavno. Osnova "vrućeg psa" je frankfurtska kobasica, frankfurter. Kobasica u 19.st. dobiva i drugo ime. Zbog izduženosti je počinju zvati "dachshund" kobasica, po dugačkom psu jazavčaru.
Jedan dio povjesničara tvrdi da frankfurtska kobasica dolazi iz Beča. Činjenica je da potpuno istu kobasicu bečki mesari prodaju pod imenom "bečka" tj. "weiner", "weinerwurst". Dok porijeklo kobasice nije potpuno sigurno za ime se pouzdano zna kad je nastalo i tko ga je izmislio. Hot-dog je izmislio sportski karikaturist Thomas "Tad" Dorgan.
Bio je hladan dan početkom travnja u New Yorku. Tad Dorgan je bio na utakmici bejzbola. Harry Stevans, koncesionar, prestao je prodavati sladolede shvativši da ljudima treba nešto toplo. Svoje prodavače je opskrbio posudama s toplom vodom u kojima su bile vruće "dachshund" kobasice. Prodavači su vikali "Red hot dachshund sausages!" "Crvene vruće dachshund kobasice". Karikaturist Tad Dorgan zabilježio je scenu u svojoj karikaturi, ali nije znao kako se piše "dachshund" te je stvar skratio i izmislio "hot-dog.
Adventski sajmovi počeli su u srednjem vijeku i to na sjeveru Europe, širom njemačkog govornog područja.
Debrecinka je iz, pogađate, Debrecina. Crvena paprika, češnjak, majoran i papar daju joj karakterističnu boju i okus. Trebala bi biti i malo prodimljena. Već odavno je poharala zemlje Austrougarskog carstva.
Kranjska je kranjska. Toliko nam je bliska, toliko naša, a isto toliko i slovenska. Nadam se da zbog kranjske nećemo zaratiti sa susjedima. Živjeli!
Bavarska bijela, novija je zvijezda na našem kobasičarskom nebu. Radi se od fino mljevene teletine i svinjske masnoće. Začini se muškatnim oraščićem, lukom, peršinom, a koji puta i kardamomom te đumbirom. Ona je tipični bavarski gablec. Uz perece i pšenično pivo. Mora se pojesti prije nego zazvoni podne - kaže se.
Nadam se da će uz različite vrste kobasica rasti i kvaliteta. Ne samo kobasica, nego i senfa. Bez senfa kobasica je tužna.
:(Još nema komentara