EGIPAT/ HRAMOVI : LUKSOR i KARNAK

Hramovi Luksor i Karnak nalaze se na istočnoj strani Nila u gradu Luksoru i manjem mjestu Karnak  i njih smo posjetili u vrijeme dok je naš brod bio usidren na Nilu u gradu Luksoru..

                     HRAM LUKSOR

              Današnja večer bila je određena za obilazak glasovitog hrama u Luksoru. Od broda do hrama  vozili smo se  kočijama. Razlog je jednostavan, kočijaši čine jak kočijaški lobi i ne dopuštaju drugačije načine prijevoza. A vožnja kočijama daje neku notu egzotičnosti ,  a svima nama to je  dobar način razgledavanja i upoznavanja ovog lijepog grada.

Što o viđenom Saša piše :

                  Ovaj hram nalazi se na istočnoj obali Nila, unutar grada Luksora, nekadašnje Tebe, dugogodišnjeg glavnog grada Egipta. Između hrama i obale Nila prolazi Corniche, nešto kao Riva u Splitu, jedna od najprometnijih ulica. Pitam se koliko je blizina tako prometne ulice dobra za ove veličanstvene spomenike. Nadam se da Egipćani znaju što rade.

                   Za razliku od drugih hramova drevne Tebe, hram u Luksoru nije bio namijenjen štovanju kulta bogova ili faraona, nego obnavljanju kraljevstva. Tu su se krunili, ili bi barem tako tvrdili, mnogi vladari. Jedan od njih, koji je tvrdio da je okrunjen u Luksoru, bio je i Aleksandar Veliki, iako u stvarnost on nije nikada putovao južnije od Memfisa.

                 Hram je najvećim dijelom je dovršio faraon Amenhotep III, a dogradio ga je Ramzes II. Za vrijeme rimske vladavine hram je bio tvrđava i sjedište rimske vlasti. Nakon toga je napušten i zatrpan pijeskom. Otkriven je 1881. godine, i otkopan, prilikom čega je trebalo preseliti selo, nastalo na nataloženom pijesku na području hrama.

                 U hram se dolazi sa sjevera, Avenijom sfingi, koja je povezivala hramove u Luksoru i u Karnaku. Bila je dugačka oko 2 kilometra, sada se na njoj nalaze razne zgrade, a da bi se mogla rekonstruirati, potrebno je ukloniti mnoge kasnije izgrađene objekte. Na tome se intenzivno radi.

Golemi pilon, kojeg je izgradio Ramzes II, čini pročelje ovog hrama. Pred njim se nalaze dva golema kolosa, koji prikazuju Ramzesa II, i obelisk od crvenog granita, visok 25 metara, koji je nekada imao svoj par, ali taj drugi obelisk je početkom 19. stoljeća prebačen u Pariz i postavljen na Place de la Concorde, kao dar Muhameda Ali-paše Francuskoj. Pilon je ukrašen scenama pobjede faraona nad Hetitima, posebno u bici kod Kadeša. Ova bitka je značajna, jer je to prva bitka u povijesti, koja je završila mirovnim sporazumom u pisanom obliku.

Nakon prolaza kroz pilon dolazimo u dvorište Ramzesa II, obrubljeno dvostrukim redom stupova u obliku papirusa, a na zapadnoj strani se nalazi svetište za čuvanje svetih barki bogova. Među stupovima se nalaze sjedeći kolosi Ramzesa II.

Ovo dvorište odstupa od pravila da sva vrata svih prostora budu na jednom pravcu. Dvorište je zakrenuto prema istoku, i zbog toga nema pravilan pravokutni oblik, nego oblik romba.

Iz Ramzesovog dvorišta put vodi kroz kolonadu Amenhotepa II, koja ima 14 stupova u dva reda. Zidovi ovog prostora su ukrašeni su prikazima svečanosti boginje Opet.

Put se nastavlja u veličanstveno dvorište Amenhotepa III, ograđeno zidom, koji je sada uglavnom srušen, i dvostrukom kolonadom stupova u obliku papirusa, najbolje sačuvanim u cijelom hramu. Kolonada ima 64 stupa.

Slijedeća postaja je hipostilna dvorana, koja ima 32 stupa u obliku papirusa, u 4 reda po 8 stupova. Oni su isti kao što su stupovi u Amenhotepovom dvorištu. Zidovi ove dvorane su srušeni, isto kao i plafon. Ova dvorana služila je kao vestibul glavnog hrama.

Komoru, koja se nalazi iza hipostilne dvorane Rimljani su u doba cara Dioklecijana pretvorili u crkvu, i sve reljefe su prekrili žbukom i preslikali kršćanskim slikama. To je egipatske reljefe sačuvalo od propadanja i oštećenja.

Dalje slijedi mala dvorana sa 12 stupova, u kojoj je svetište za Amonovu svetu barku, koja je tu završila svoj put iz Karnaka na svečanosti boginje Opet.

Na kraju, iza svetišta Amonove barke još jedna mala dvorana vodi u malo svetište, u kojem je nekada bila zlatna Amonova statua.

Za vrijeme rimskog cara Dioklecijana (kraj 3. stoljeća nakon Krista) čitav kompleks hrama bio je uklopljen u rimski utvrđeni tabor castrum, ograđen visokim zidom od blatnih opeka, ojačan kamenim kapijama.

Neki prostori u hramu pretvoreni su u crkve, u okolici hrama izgrađeno ih je nekoliko, a iza prvog pilona izgrađena je na nanosima pijeska, koji je zatrpao hram, džamija Abu el Haggag, koja je nedavno obnovljena.

Noćni dojam je veličanstven, rasvjeta je odlično izvedena i naglašava ono što je najbitnije. Puni utisaka vraćamo se na brod . Večera slijedi , a potom spavanje..

          Jutro je , mujezin nas budi . Doručkujemo i idemo posjetiti hram u Karnaku . O onome što smo vidjeli piše Saša :

                        HRAM KARNAK

 Usred malog gradića Karnaka, nedaleko od drevne Tebe, odnosno današnjeg Luksora, nalazi se najveći egipatski kompleks hramova. Ovaj golemi kompleks hramova nakon piramida u Gizi je najposjećeniji objekt u Egiptu. Sastoji se od četiri glavna dijela. To su prostor boga Amon-Ra, prostor boginje Mut, prostor boga Montu, i hram faraona Amenhotepa IV. U blizini je još nekoliko manjih svetišta, kao i hram u Luksoru, udaljen oko 2 kilometra. Od četiri glavna dijela ovog kompleksa jedino je prostor Amon-Ra otvoren za javnost. U ostalim prostorima se izvode radovi na obnovi spomenika.

Za razliku od većine drugih hramova, ovaj hramski kompleks građen je, dograđivan i pregrađivan kroz dugi vremenski period, oko 1300 godina. Izgradnja je počela u doba Srednjeg Kraljevstva i nastavljena je sve do ptolemejskog doba. Oko trideset faraona sudjelovalo je u gradnji, što je omogućilo do tada neviđenu veličinu i kompleksnost ovog objekta. Smatra se da je u doba XIX dinastije u ovom hramskom kompleksu radilo oko 80000 ljudi kao radnici, čuvari, svećenici i sluge.

Zanimljivo je da je Amonov hram orijentiran tako da njegova os pokazuje mjesto izlaska sunca na dan zimskog solsticija.

Preko 1000 godina hramski kompleks ležao je zatrpan pijeskom, što je značajno pridonijelo očuvanju objekata hrama, reljefa, slika i natpisa. Otkriven je i iskopavanja su počela početkom 19. stoljeća.

Avenijom sfingi s glavama ovna dolazi se do Prvog pilona, glavnog ulaza u Amonov hram, posljednjeg objekta izgrađenog u Karnaku. Gradnja ovog pilona počela je u doba 30. dinastije i nikada nije dovršen. Širok je 113 metara i debeo 15 metara. Sa stražnje strane pilona nalazi se veliki broj opeka od nepečenog blata, koji pokazuje način na koji je pilon izgrađen.

Kroz Prvi pilon

ulazimo u Veliko dvorište,

golemi prostor dugačak 100 metara i širok 80 metara, ograđen visokim zidom i kolonadama. U sredini se nalazi 10 golemih stupova u dva reda, visokih 21 metar, a u produžetku slijedi ogromna statua Ramzesa II

na ulazu u mali vestibul prije prolaska kroz Drugi pilon. Ova statua prikazuje faraona kako nosi dvostruku kruno Gornjeg i Donjeg Egipta, a pored njegovih nogu nalazi se kip njegove kćerke.

Na desnoj strani ovog dvorišta nalazi se relativno mali hram Ramzesa III, koji se sastoji od dvorišta s kolonadama, koje su ukrašene statuama ovog faraona, hipostilne dvorane i male kapele s pripadajućim pomoćnim prostorijama.

Drugi pilon počeo je graditi faraon Horemheb. Njegove zapise na tom pilonu uzurpirao je Ramzes I, a sve to je Ramzes II prisvojio i prekrojio po svome, da se vidi da je on najveći faraon.

Prolaskom kroz Drugi pilon ulazimo u Veliku hipostilnu dvoranu, 52 metra dugačku i 103 metra široku, koja sadrži 134 ogromna stupa.

Najvećih 12 stupova visoki su 24 metra i promjera 3,5 metra imaju kapitele u obliku papirusa, i nalaze se u sredini dvorane, uz uzdužnu os. Ostalih 122 stupova su visoki samo 12 metara. Ovakvom konstrukcijom je središnji dio stropa uzdignut iznad ostalog stropa, što je omogućilo rasvjetu hipostilne dvorane dnevnim svjetlom. Do danas se sačuvalo vrlo malo od tog stropa, a mnogi stupovi su oštećeni.

Na vanjskoj strani sjevernog zida nalaze se reljefi koji prikazuju bitku faraona Setija I, a na južnom zidu nalazi se prikaz mirovnog ugovora između Ramzesa II u Hetita. Gradnju je započeo Seti I, a završio Ramzes II. Ramzesovi reljefi su najprije bili klesani kao ispupčeni reljefi, ali ih je on pretvorio u udubljene. Razlog je bio jednostavan, tako je bilo mnogo lakše preko imena nekog drugog faraona uklesati svoje i time prisvojiti njegove zasluge. Očito je Ramzes II bio jako skroman…

Treći pilon je dosta oštećen, i kroz njega se prolazi u poprečno dvorište. Gradio ga je Amenhotep III. Za gradnju trećeg pilona ovaj faraon iskoristio je građu sa nekih drugih objekata.

U poprečnom dvorištu nalazi se nekoliko obeliska. Jedan od njih pripada Tutmozisu I, visok je 21 metar i težak oko 150 tona. Do njega je obelisk kraljice Hatšepsut, visok 30 metara. Tu je bio još jedan takav obelisk, ali je srušen, i nalazi se pored Svetog jezera, prelomljen.

Četvrti i peti pilon nalaze se u produžetku uzdužne osi hrama. Izgradio ih je Tutmozis I. Oba su teško oštećeni i napola srušeni, kao i okolni objekti.

Šesti pilon, odnosno, njegovi ostaci, nalaze se u produžetku hrama. Nažalost, ovaj dio hrama skoro potpuno je srušen. Preostali su samo temelji i baze stupova.

Između trećeg i četvrtog pilona odvaja se put udesno, u smjeru jugozapada, prema području boginje Mut. Put vodi kroz prvo dvorište, tzv. Cachette court, u kojem je pronađeno oko 900 zakopanih statua.

Sedmi pilon vodi u drugo dvorište. Na južnoj strani ovog pilona nalaze se reljefi, koji prikazuju Tutmozisa III kako udara neprijatelje. To je kraj prostora dostupnog javnosti.

Osmi pilon izgradila je kraljica Hatšepsut.

Deveti i deseti pilon izgradio je faraon Horemheb.

Sveto jezero je pravokutnog oblika, duljine 200 i širine 117 metara i nalazi se odmah pored Amonovog hrama. Sagradio ga je faraon Tutmozis III (1473-1458 pr.Kr.). Voda u jezeru je lagano slana, a po njoj su plivale svete Amonove guske. Obale jezera ozidane su kamenom, a na zapadnoj, južnoj i sjevernoj strani jezera nalaze se stepenice, koje se spuštaju u vodu.

Jezero je služilo svećenicima za ritualno pranje i čišćenje prije ritualne ceremonije, i za ritualnu plovidbu. Pored jezera nalazi se veliki granitni skarabej posvećen Amenofisu III. Ovdje je vrijedno napomenuti da su drevni Egipćani jako cijenili malog kukca skarabeja, kod nas poznatijeg kao kotrljan, govnovalj i sl. Divili su se njegovoj snazi i ustrajnosti, kojom je kotrljao kuglicu izmeta, daleko veću od sebe, toliko, da su ga štovali kao svetu životinju.

 Oko ovog skarabeja treba se više / ne sjeća me koliko točno , mislim preko 10 puta /  puta obići za sreću... 

    Puni utisaka vraćamo se na brod. Plovimo dalje.....