Ako postoji recept za dobar brak, kao što postoje recepti za kolače, on se sastoji u preciznom i ravnomjernom vaganju kompromisa, a sastojci za svaki par su drugačiji.
Odlučila sam za Uskrs napraviti vijenac od orehnjače, to nije jednostavan zadatak, trebala mi je generalna proba. Priprema i pečenje traju 150 minuta, bila je to sjajna prilika da pozovem Mirelu, koja također želi naučiti kako se pravi i Helenu, koju uopće ne zanima, orehnjaču će kupiti u supermarketu. Željela sam da se družimo, vijenac od orehnjače bio je samo dobra izlika.
Davor je poslije ručka odlučio s djecom otići kod svojih u Slavoniju, a ja sam još ujutro rekla da me boli glava. Lagala sam, priznajem, znao je i nije inzistirao da idem. Neke se stvari u braku podrazumijevaju. Ono što je njemu važno i meni je, u većini slučajeva, no ponekad se interesi mimoilaze. Potrebno je pronaći dobar omjer između onoga što moramo učiniti jedan za drugog, iz ljudskosti i pristojnosti, i onoga na čemu ne treba inzistirati, jer se pretvara u maltretiranje i mrcvarenje.
Ako postoji recept za dobar brak, kao što postoje recepti za kolače, on se sastoji u preciznom i ravnomjernom vaganju kompromisa, a sastojci za svaki par su drugačiji. Davor zna da, odem li tamo, njegova gospođa mama neće propustiti priliku da mi pokvari dan, preduskršnje blagdansko raspoloženje ne može je spriječiti, blagdani je naročito inspiriraju, veća je nervoza i više ljudi dolazi u posjete. Ja, s druge strane, od njega ne tražim da se zbog mene s njom svađa, ne zato što mislim da ne bi trebao, nego što znam da on to ne može, ali može me poštediti, da sačuvam živce i dočekam ga, kad se vrati, dobro raspoložena.
Vijenac od orehnjače
Uspije li mi vijenac od orehnjače i popijem li kavu s prijateljicama, kakva bih ga drugo mogla dočekati. I tako smo se pozdravili na vratima, Igor i Nora su mi mahali, a pola sata kasnije sam nadobudno s Mirelom proučavala recept, dok smo Heleni uvalile da melje orahe. To je maksimum njenog doprinosa, nakon kojeg može skuhati kavu. Mirela i ja smo zamijesile glatko tijesto, stavile ga u nauljenu posudu, prekrile i ostavile da se udvostruči, za što je trebalo sat vremena.
Dok smo prale ruke, Helena je već iznijela kavu na stol. Kad sam sjela i uzela šalicu, nekako sam izustila:
"Cure, ja razumijem da me majka sramotila dok sam bila dijete, kad bi došla na roditeljske sastanke ili pred drugom djecom, ali da mi to radi danas, u ovim godinama...."-popila sam gutljaj kave koja je bila vrela i opekla vrh jezika.
To mi je kazna što ogovaram vlastitu majku.
"Šta je sad uradila?"-upitala je Mirela, koja dobro zna o čemu govorim. Ako je nečija majka veća igračica od moje, onda je to njena.
"Sjećaš li se kad sam ti rekla da slučajno ne spomeneš pred njom kako Lidija, Nevenkina kćer, ima ured u Draškovićevo"-upitala sam Helenu.
Klimnula je potvrdno glavom.
"E pa, ona ju je locirala. Skupa s Nevenkom. I ušla ženi u ured."-rekla sam rezginirano.
Helena se na to nasmijala, moglo joj je zvučati zabavno, jer njena majka nikad takvo nešto ne bi napravila. Helenina je bila tip domaćice koja je svoje postojanje opravdavala kuhanjem, a u svemu ostalom ponašala se kao slabo, nezaštićeno dijete, pa je Helena, otkad zna za sebe, vodila brigu o njoj.
"I šta je onda bilo?"-upitala me sa zanimanjem.
Odvjetnica Lidija Rendulić joj nije mogla biti simpatična, zastupala je njezina muža u brakorazvodnom postupku, dakle, bila je neprijatelj.
"Ušla je unutra, zatekla ženu koja sjedi sama za stolom i nešto piše, pred kraj radnog vremena. Ova ju je upitala kako joj može pomoći. Na to je moja mati rekla: Meni ne možete, ali trebali biste pomoći sebi. Za ime Božje, imate li vi srce?"
Mirela i Helena su buljile u mene.
"I?"-upitala je Mirela.
"Vjerojatno je pomislila da joj je u ured ušla luđakinja, i nije bila daleko od istine, ako mene pitate. Kad je ustala i krenula prema vratima ureda u namjeri da je izbaci, moja je stara nastavila: Lidija, majka vam je na cesti, ispred vrata. Trese se kao prut, ali je još bila živa kad sam je ostavila. Želite je stvarno ubiti i nositi na savjesti? Neke se stvari u životu nikada i nikako ne mogu popraviti. Zato izađite vani."
"Hoćeš reći da je istjerala ovu iz njenog ureda na cestu?"-pitala je Helena, a ja sam potvrdno klimnula glavom.
"Ahhh, ha, ha, ha"-smijala se Helena.
"Koja kraljica!"-rekla je na to Mirela, koja je mogla zamisliti svoju majku u sličnom pohodu, ili barem kako odobrava ovu intervenciju, ta bile su najbolje prijateljice.
"I žena je izašla."-nastavila sam.
"Moja je stara ostala sjediti u uredu, za njenim stolom. Lidije nije bilo gotovo sat vremena. Vratila se natečena od suza i protrčala pokraj nje u toalet, sva podbula i razmazana. Onda je moja stara izašla na cestu, ali Nevenke nije bilo. Majka ju je zvala na mobitel, nije se javljala, pa je pretpostavila da je uzela taksi i otišla doma, a onda je, pazite sad ovo, otišla sama u kino gledati "Kradljivicu knjiga", kao da se ništa nije dogodilo."-dovršila sam i tek tada oprezno srknula drugi gutljaj.
"Rasturiš ljudima život i odeš u kino. Ona je moj idol."-rekla je Helena na to.
"Majka i kći su se vidjele prvi put nakon dvanaest godina. Da mi je bilo čuti taj razgovor"-rekla sam zamišljeno, prije nego je zvono na mobitelu oglasilo da je vrijeme da pripremimo nadjev.
:(Još nema komentara