Sve češće čitam na Coolinarici kako naše drage kuharice kupuju pekač kruha. I sama sam razmišljala o tom malom kućanskom aparatu koji bi mi svaki dan davao kruh bez puno truda. Sve je ostalo samo na razmišljanju, jer za onime šta ja imam, mnogi samo tužno uzdišu. Stoga ću vam prikazati kako izgleda izrada moga kruha!
Zima je ono godišnje doba koje netko voli zbog snijega i radosti koje nam ono pruža. Drugo, pak, jedva čekaju da zima prođe, da hladni dani "nestanu" i dođe toplije i ljepše proljeće, jer zbog hladnog vremena ili snijega, ne mogu van ili ne mogu izdržati velike račune za grijanje, teško izlaze na kraj sa ugrijavanjem prostorija ili jednostavno ne vole zimu.
Moje goransko srce u primorskom kraju na spomen zime i snijega malo drugačije zakuca, i sretno i nostalgično. Ovogodišnja zima na Kvarneru samo je kalenadarska - sunčani dani i toplo vrijeme mame van, pa i zagrijavanje naših domova nije veliki problem. Naš je stan po kvadraturi malen, ali je u hladne i burovite zimske dane posebno vrlo ugodan boravak u njemu - loži se štednjak na drva. Niti plin, niti struja nemaju te topline koja se stvara kada se grijemo na drva!
Štednjak koji ja koristim ima ploču za kuhanje i pećnicu! I baš je pećnica ove godine najviše u uporabi. I prijašnjih godina sam je koristila, ali puno manje nego sada. Svi božićni kolačići ispečeni su u toj mojoj pećnici. Nije lako održavati temperaturu peči kada se peku vanilin kiflice, breskvice, krešenti, orehnjača i da ne nabrajam sve sitne kolače koji se obično peku na temperaturi od 180°C-200°C, pa u usporebni sa današnjim modernim električnim pećnicama, ovo moje izgleda kao da živim u "kamenom dobu".
Vjerujte mi da sam na to baš ponosna. Zato sam danas uzela fotoaparat da vam prikažem kako izrađujem svoj domaći kruh, onako kako ga je nekada pekla moja mama. Jedina je iznimka što nisam imala pomagača da slika umjesto mene (jer imati ruke od brašna i držati fotić i slikati baš ne ide), pa kruh nisam mjesila na dasci (drvena daska - ručni rad i dar mog pok. ujaka), već u plastičnoj posudi.
Bez puno dodataka: brašno (mješavina bijeloga, graham i raženog brašna), kvasac (svježi ili suhi), sol, mlaka voda, sezam i lan.
Tijesto je dobro kada se počnu stvarati mjehurići. A dok malo odstoji, kreće u pećnicu. Vatra treba biti "baš kako treba" da se kruh ispeče, a ne izgori!
Napravila sam i jedan maleni kruščić uz dodatak malo kukuruzne krupice i on nije tako "šupljikav" - malo je čvršći!
Tako izgleda izrada moga kruha bez pekača. I dok je zima i dok je hladno, kruh će biti moj, domaći i odličan. A kad dođe ljeto i vrućina - e, možda ću opet početi razmišljati o pekaču.
Do tog vremena, uživajte svi koji imate pekač u kruhu koji vam on izradi, a ja u proizvodima iz moje pekare!
:(Još nema komentara