Sutra su Sveta tri kralja, nakon čega se naši životi vraćaju u siječanjsku kolotečinu. Kuglice s jelki pospremaju se u uvijek iste kutije, samo su naše ruke i lica stariji, dok pažljivo proučavamo je li neka u međuvremenu nacikla pod zubom vremena.
Sutra su Sveta tri kralja, nakon čega se naši životi vraćaju u siječanjsku kolotečinu. Kuglice s jelki pospremaju se u uvijek iste kutije, samo su naše ruke i lica stariji, dok pažljivo proučavamo je li neka u međuvremenu nacikla pod zubom vremena. Nakon dugo godina učini nam se da su postale dragocjene, vintage kolekcija, limited edition, jer ih više nema u prodaji, a neke su uistinu naslijeđene od bake ili tete, kao dio obiteljskog srebra, čija se vrijednost mjeri uspomenama.
Ove godine nismo otišli na skijanje i ne mogu reći da sam zato tužna. Nekako je u skladu sa situacijom, koja je nikad gora, osim što se lani i preklani isto činila takvom, kada smo na skijanje ipak išli. Moja je mama rekla da će pomoći, Davor da možemo još uvijek sebi to priuštiti, valjda da mi dokaže kako činjenica da nije postao članom uprave doista nije kraj svijeta, ali ja sam odlučila da u ovu godinu trebamo ući u skromnijem izdanju, svjesni da je svaki izdatak bez kojeg se može suvišan. A bez skijanja se može živjeti, tvrde oni koji nikada nisu otišli ili su prvi put otišli prekasno.
Ono što je usitinu važno, kad hodaš cestom i vidiš pristojno odjevene ljude koji prekopavaju po kontejnerima, jest da smočnica bude puna kako bi djeca imala osjećaj hrane u izobilju. Moja je mati često znala reći da postoje ljudi kojima je glad u očima, to su oni koji se u djetinjstvu nisu nikad pošteno najeli. Uvijek sam se čudila tim riječima, takve nisam susrela u životu, pa sam mislila da pretjeruje. No, oni su pripadali njenoj generaciji, poslijeratnoj proleterskoj, bili su doseljenici sa sela u gradove, neuki ljudi željni prosperiteta i boljeg sutra. Današnja glad ima drugačiji predznak, to je glad finih, obrazovanih ljudi, koji obilaze domjenke i javne događaje, pokušavajući se dostojanstveno šuljati oko švedskog stola, to je glad onih koji obilaze književne promocije na kojima će se iznijeti kanape sendviči i jeftino bijelo vino, a njihova odjeća, ukoliko je južina u zraku, smrdi po naftalinu i boljem jučer, koje je bilo davno.
Prhke kremaste košarice
"Tebe je već spopala siječanjska depresija."-rekla je Helena živčano, upravo je primijetila da joj se vrh crveno nalakiranog nokta odlomio.
Crveni lak i ruž na usnama, posebno u nekim godinama, moraju izgledati besprijekorno, inače se iz glamura pretvore u jeftinu ocvalost.
Pravila sam prhke kremaste košarice i slušala njenu govoranciju kako u krizi treba trošiti i da bi ona sigurno digla kredit za skijanje, samo da je imala s kim otići. Njen je oženjeni ljubavnik odveo ženu i djecu u Schladming, a ona je svakoga dana provjeravala tamošnje vremenske uvjete i nadala se da će doći oluja ili će se otopiti snijeg, samo da mu bude bezveze barem približno kao njoj.
"Nemaš pojma koliko mi se žalio što mora u isti hotel, s istim društvom, tko zna koju zimu po redu. Strogo su podijeljeni na muški dio, koji bjesomučno karta navečer, a po danu u čoporu skijaju, kako bi što manje vremena proveli sa ženama, koje poslije večere, na koju dođu besprijekorno odjevene, da jedna drugoj dižu mast, sjede i tračaju, nesvjesne da im se muževi za kartaškim stolom, nekoliko metara dalje sms-aju s ljubavnicama. I svi se kunu da su tamo radi djece, koja po sobama igraju igrice."-izgovorila je u jednom dahu i blenula u moj recept, koji sam pažljivo proučavala.
"Ja mislim da on u tome uživa. Muškarci vole predvidljivost i komfor, jedino što nikad u životu ne bi mijenjali upravo su rituali, kad ih jednom ustanove. Čak i kad nisu zaljubljeni u svoje žene, ne pada im na pamet razvod, samo da ne poremete rutinu vlastitih života. Raspad dugih brakova i veza uglavnom pokreću žene. Licemjeran je kad ti se na to sve žali."-rekla sam zadubljena u izradu košarica od tijesta, koje ne smije biti pretanko.
"A ja mislim da je licemjerno pričati o rezanju potrošnje i praviti kolač koji se zove prhka košarica. Odmah mi je pred očima potrošačka košarica i lice onog sindikalista koji nas svaki put iznenadi s komentarom kako je poskupjela."-rekla je Helena, očigledno ljuta na moj komentar o njenom dragom koji jedno priča, drugo radi.
Možda sam stvarno podsvjesno odabrala kolač kao košaricu, najmanju moguću, koju želim napuniti nečim jestivim i finim, kremastim i gustim, što će moju djecu obradovati. Izračunala sam da ih za cijenu skijanja, koje bismo otplaćivali cijelu godinu, mogu častiti kolačima koje napravim, odvesti ih svakog tjedna u kino, platiti im dodatne sate španjolskog i francuskog i obući za novu sezonu. Sve to traje cijelu godinu, a skijanje tjedan dana.
Helena je nepristojno stavila kažiprst u košaricu kada je bila gotova, liznula vrhom jezika kremu, pogledala me i onda promrmljala sebi u bradu:
"Ja bih za tih tjedan dana s njim plaćala kredit koliko treba i ne bi me bilo briga. Puno je veća cijena samoće i tuge. Lakše mi je plaćati novčanicama, nego suzama. Iz nekog razloga stvari se kod mene uvijek svedu na patnju, to nema cijenu."
Bilo mi je u tom trenutku žao, pa sam cijeli pladanj košarica gurnula pred nju.
"Hoćeš da se zdebljam, pa da on ostavi mene, kad već ne mogu ja njega?"-upitala me kroz smijeh, brišući oči.
Klimnula sam potvrdno glavom. Ništa se tu više nije moglo reći.
:(Još nema komentara