Šetnja kroz povijest SriLanke

Ljepota Sri Lanke je kao iz bajke. To, na neki način, potvrđuje i podatak da 7 priča iz "Hiljadu i jedne noći" govore o otoku, kojeg Arapi zovu Serendib, Britanci i Portugalci su ga zvali Ceylon, a mi ga danas zovemo Sri Lanka.

Prije nego se, konačno, smirio u Bagdadu moreplovca Sinbada su zadnja dva putovanja dovela do plaža u Bentoti. Tamo gdje je danas hotel "Prices Lanka", o kojem sam pisala. Tako je Sinbad donio svijetu prvi glas o Adamovom brijegu, brdima punim dragulja, grobljima slonova i slonovače. O otoku koji nije kao drugi otoci.

Za ekvatorsku klimu zaslužni su monsunski vjerovi koji donose obilje kiše pa je vegetacija na otoku prašumskog tipa. Ljetno ozračje vlada ovdje cijele godine, a prosječna je godišnja temperatura vrlo ugodnih 27,3 °C, sa neznatnim varijacijama između najhladnijeg siječnja i najtoplijeg svibnja.

Sredinom otoka teče najdulja i najvažnija od 25 većih rijeka. Mahawela. Prolazi kroz staru prijestolnicu Kandy pa utiče u more pokraj grada Trincomalee, čiju luku mnogi smatraju najljepšom lukom svijeta.

Kolikogod život u luksuznom hotelu bio izvanserijski, naljepše sam trenutke doživjela izvan njega. U planinskom području oko Kandy-a, na visinama i do 2000 metara. Na tamnozelenim strminama gdje se bere čaj. Ali i u Pinnewali pa ću ovu priču započeti baš tu. U "Elephant Orphanage-u". U sirotištu za slonove. U toj se fascinantnoj ustanovi, u šumi pokraj rijeke, pod nadzorom stručnjaka oporavljaju i spremaju za život u slobodi slonovi koji su doživljeli nezgodu i slonići koji su kod poroda izgubili majku.

Danas se, u takvim prilikama, turist najčešće priključi nekoj grupici Nijemaca ili Britanaca pa malim busom obilazi otok. "Nemojte izabrati takvu turu", rekla mi je djevojka na recepciji. "To se više ne radi. Bolje uzmite hotelsku limuzinu. Šoferi su mladi, zgodni, školovani za vodiče. Znaju sve o povijesti, začinima, dragom kamenju, religijama. O svemu što vas može zanimati. Automobili su novi, klimatizirani. Program možete prilagoditi svojim afinitetima. Cijena je sasvim prihvatljiva.

 I takav jedan mladić nas je sačekao sljedećeg jutra. Djevojka je imala pravo. Mlad, uredan, školovan, znao je odgovor na svako naše pitanje.

Kad smo krenuli. predstavio se i ispričao nam čudnu priču zašto se nije oženio. Evo njegove priče.

Kad se djevojka i mladić zavole, pomisle na ženidbu. U ovom društvu to nije moguće bez blagoslova roditelja. A roditelji imaju poseban postupak provjere, kojeg je teško zaobići. Naš "uredan, školovan i zgodan šofer" bio je loše sreće. Zadovoljio je uobičajene podatke o godinama, zaposlenju, kvalifikacijama, primanjima. Ali je pao na horoskopu.

Iz njegove priče smo razumjeli da djevojka i mladić skupe podatke relevantne za procjenu kompatibilnosti njihovih horoskopa. Dan rođenja, podznak, položaj mjeseca i takve stvari. Roditelji te podatke pošalju "profesionalnom istraživaču sudbine", a on izradi "elaborat o snošljivosti". Ustvari, ocijeni recimo 15 parametara ocjenom od 1-8. Ako zbroj bodova prelazi 80, brak će teško biti zaustavljen. Ako zbroj ne dosegne ni 40 bodova, roditelji će se sprotstaviti braku. Ako je zbroj između 40 i 80, roditelji će odlučiti po svojoj savjesti. Na primjer, za mladu, lijepu djevojku, sa odgovarajućim zaposlenjem, tražit će barem 60 bodova.

Je li to baš tako, ne znam. Ali, priča me se dojmila. "Jesi li sad nesretan?", pitam šofera. "Nesretan? Zašto bih bio nesretan? Kakav bi to bio život kad smo skupili svega 34 boda.".

Morali smo krenuti vrlo rano, kako bi do sirotišta stigli prije nego što počne dojenje beba-slonova. Vozili smo uz more do glavnog grada, zaobišli ga i krenuli na istok prema središnjem dijelu otoka. U Kegalli smo skrenuli sa glavne ceste. Kad skrenete s nje ušli ste u srce otoka. Dirljivo je, zanimljivo i prijatno saznanje, koliko je divljina okoline umiješana u dnevni život ovih ljudi. Trojica od četvorice njih žive na selu, a tim selima i danas prolijeću krda divljih slonova, pa se mještani dovijaju, kako to spriječiti. Za nas čudno ozračje. Iz grma pokraj ceste izlazi gušter. Varan, duži od jednog metra. Reakcija okoline nikakva. Kao da je na cestu sletio vrabac.

 Ulazim u ograđeni prostor. To je "vrtić" za slonove-bebe. Njima su majke umrle na porodu. Ranije su s majkama ugibala i mladunčad. Bila bi uginula i ova da ih službe sirotišta nisu pokupile i prebacile ovamo. Porod je za ženku slona često fatalan. Ogromni mladunac i neprimjereni uvjeti poroda čine ga opasnim. 

Slonovi su red sisavaca i najveće kopnene životinje. Velike uške, male oči. Nos i gornja usna spojeni su i produženi u surlu. Kljove na glavi, zbog kojih su ih nemilosrdno trijebili su, u stvari, preobraženi gornji sjekutići. Miroljubivi su, ali ih hrana često dovodi u sukob sa seljacima. Jedu kore drveća, lišće, granje, travu pa pritom uništavaju vegetaciju i usjeve. Uništavaju čitave šume. Jedini sisavac, koji živi duže od slona je čovjek. Slonovi žive do 60 godina.

Koncept sirotišta je zaista jedinstven. Pogotovo odkad, uz mladunčad, ustanova brine i o slonovima invalidima. U stalnim jurnjavama neki izgube oko, neki slome nogu. Svi ti slonovi- i bebe i invalidi- žive unutar granica parka. Imaju svog čuvara. Zovu ga "mahout", engleski- keeper. Njegova je osnovna briga da slon dobije hranu u pravo vrijeme i da se ujutro okupa. Ako ne dobije hranu slon postaje vrlo neugodan. Sa nevjerovatnim zanimanjem gledali smo kako keeperi pomažu slonovima i kako se rado slonovi kupaju. O tome govori i priložena slika. Slonovi-invalidi nakon kupanja odlaze na rad. Nose terete, uglavnom debla iz posjećene šume.

Uspjeh ovog projekta osigurala je ideja rukovodstva da mladunčad hrane posjetioci. Odtada je park pun znatiželjnika. 12 je boksova za dojenje pod krovom. Keeperi uvode bebe u bokseve. Na pultovima su poredane boce sa mlijekom. Beba zine, a pojetioc iz prilagođene boce štrca mlijeko u usta. Kad je bebi dosta klima glavom desno-lijevo, kao da govori: nemogu više. Posjetioci se, doslovno, bore tko će prvi do boce. Posebno majke s djecom. Park je krcat ujutro od 10-12, kad se slonići doje i od 14-16 kad se kupaju. Kod odraslih slonova je obratno. Kupaju se ujutro, a jedu poslijepodne, nakon rada. Tog smo jutra pratili kupanje odraslih i hranjenje mladih.

 Sasvim nekonvecionalni početak izleta. Dojenje, kupanje, jahanje beba-slonova. Kupanje i socijaliziranje slonova-invalida. Privikavanje na koristan rad i duštveni život. Rijetko se naiđe na tako skladnu zajednicu u kojoj su svi tako zadovoljni. I slonovi i keeperi i mame i djeca i uprava i posjetioci.

 Idemo dalje. Na usponu prema Kandy-u nanizani su "Spice gardens", vrtovi puni začina. Vodič nas prati kroz grmlje i predstavlja nam začine. Priča o njima sve što zna. I kako rastu i koliko rastu, kako se koriste i što njima dobivamo. Bolji ukus, bolju probavu, bolji san, bolji seks. Kaže to prirodno i vrlo uvjerljivo. Sve to, naravno, kako bi prije odlaska kupili u njihovom dućanu mirodija dovoljno onoga "bez čega više nikad nećemo moći". 

Na jednom od brežuljaka oko Kandy-a je "Hilltop Hilton". Ručak je uključen u naš aranžman. U ovom slučaju to je i više od ručka. Uz sam rub strmine je terasa sa veličanstvenim pogledom na grad i regiju oko njega. U mirnom parku je privlačni bazen. Sjedneš, naručiš pa se kupaš, dok ne dignu tablu sa brojem tvoga stola. To je znak da će ručak biti poslužen za pet minuta. Krasan hotel. Nema bolje prilike da se grad vidi i upozna od ove. O tome će biti riječi u trećem nastavku.