Putovanje u dobakorone / "Pogled svisine"/

                    Danas je putovati daleko lakše nego ranije. Avioni, vlakovi, autobusi, brodovi povezuju sva mjesta na Zemlji. Prije svakog putovanja možeš se dobro pripremiti . Čak se može reći da je toliko informacija o destinacijama koje želiš posjetiti da se u tom broju možeš i pogubiti.Vremenom svatko od nas stvara svoja pravila ponašanja. Nas dvoje kada konačno odlučimo gdje idemo prvo kupimo vodič kao knjižicu. Vodič i plan puta su temelj svega ... Nakon toga putem dr.Googla tražimo informacije, zanimljivosti, forume, karte vezane uz naš put.... Tu se nađu informacije koje uveliko pomažu . Gdje otići, što vidjeti, koliko platiti, što i gdje pojesti, kupiti i milijun drugih informacija....

                   Da li ići organizirano ili u vlastitoj režiji pitanje je za mnoge je pitanje, a nas dvoje i tu imamo mišljenje . U destinacije izvan Europe volimo ići organizirano jer se tako osjećamo sigurnije, zaštićenije . Unutar Europe, to je već druga priča. Europa je širom otvorena, pokrivena avio i drugim mrežama, tako da svatko od nas može otići i vidjeti što želi. Kada idemo organizirano tj. grupno i tada slobodno vrijeme ne volimo trošiti na kupovine već volimo "dodatno " vidjeti nešto više u mjestu gdje se nalazimo.....

E to "dodatno " biće opisano u ovom članku....

                     Kada se čovjek prvi puta nađe u nepoznatom gradu , metropoli tijekom turističkih obilazaka u glavi mu se stvori takav konglomerat novih informacija da mu je sve zbrkano. Saša i ja volimo da sa nekog povišenog mjesta, vidikovca u glavi prostorno posložimo plan grada i provjerimo prostornu orijentaciju sa onim šo smo vidjeli ili što ćemo obići. Radi toga prije polaska na put provjerimo ima li u blizini kakav vidikovac ...

                       Biti u Parizu a ne popeti se na vrh Eiffelov toranj, u Londonu a ne provozati se na Milenijskom kotaču ili u Šangaju a ne ne pogledati kroz staklene prozore i podove Shanghai World Financial Center .... To su pogledi s visoka koji oduzimaju dah.

                          Nema ništa ljepše nego kada sjediš na katu otvorenog turističkog autobusa i s visoka promatraš ono gdje si pješke hodao... ili kada se popneš na minarete džamija , zvonike crkava pa pogledaš panoramu ispod... ti pogledi trajno ti se urežu u pamćenje ...

                          Kada nam netko dođe u posjetu u Split uvijek ih odvedemo na vidikovce iznad Splita / Tvrđavu Klis / naslovna slika / i Malačku / da s visoka vide Split , Marjan, Šoltu, Brač pa u daljini Vis.

Nezaboravni su to trenuci koji ostaju u sjećanju...

 Pogledajmo nešto s visoka..nešto što je nama ostalo u sjećanju...

                       LONDON - LONDON EYE 

                     London sam posjetila u dva navrata. To je jedan od najljepših gradova svijeta. Grad, metropola očiti primjer bogatstva, moći. Grad, gdje se u svakom trenutku susrećeš sa zgradama, palačama, dvorcima koje si gledao na tv, filmovima, serijama , čitao u novinama, romanima . Tko od nas nije čuo za Big Ben, Tower Bridge, Buckingham Palace i dr....

                   London je prostrana metropola , bez metroa ne možeš putovati iz jednog na drugi kraj. Svaki put prije nego uđeš u metro dobro promisliš ideš li u pravom smjeru, na kojoj stanici trebaš izaći.

Jedan od orijentira i pomagača u prostornoj orijentaciji je ovaj Milenijski kotač kako ga zovu Londončani ili London Eye /Londonsko oko/ kako mu je zvanični naziv.

London Eye /Londonsko oko / postao je znamenitost Londona iako u trenutku gradnje to mu nije bila namjera. Izgrađen je kao privremeni objekt i njime se željelo obilježiti novo tisućljeće tj. ulazak Londona u 21. stoljeće. Londončanima se tako dopao, a turisti su ga u velikom broju posjećivali da je odlučeno da se Londonsko oko ne razmontira. Prvu dozvolu dobio je na rok od pet godina .

Panoramski vrtuljak visine je 135 m i na sebi ima 32 kabine. Pogled sa ovog kotača nezaboravan je, a ako je lijepo vrijeme, pogled seže do 40 km u daljinu. Kotač se nalazi na južnoj strani Temze, u četvrti Lambeth,u neposrednoj blizini Big Bena, Parlamenta, Katedrale Sv. Pavla. Kotač se veoma sporo okreće, puni krug prođe za oko pola sata, a brzina mu je 1km/h. Tako se polagano kreće da se ne zaustavlja prilikom ulaska ili izlaska posjetitelja, već se normalno uđe. Jedino ako ulaze invalidi kotač se može zaustaviti. U jednom krugu preveze 800 ljudi.

Slavnu  londonsku atrakciju 1993. predložili su arhitekti i supružnici Julia Barfield i David Marks, a pri projektiranju sudjelovali su i Frank Anatole, Nic Bailey, Steve Chilton, Malcolm Cook i Mark Sparrowhawk.

London Eye ni danas ne gubi na popularnosti. Velika je gužva u sumrak, jer tada kotač počinje osvjetljivati raskošna rasvjeta. Kao posebnu zanimljivost treba dodati da je moguće za posebne prigode iznajmiti i cijelu kabinu, a moguće su cijele večere za brojne uzvanike, ali i novogodišnji dočeci. Navodno su iznajmljivanja cijelih kabina posebno popularna za iznimne romantične trenutke, posebno za prosidbe.

 Kabine su elipsaste, i iako na sredini kabine stoji klupa, nitko na njoj ne sjedi , svatko sa fotoaparatom stoji uz staklo i slika znamenitosti s visine ....

 Što reći? Iako je karta za vožnju dosta skupa, svaka funta se isplati jer ono što se vidi s visine  nezaboravno je... a da dodam : Kotač je po mjeri turista i uzivala sam u vožnji , a naravno i u fotografiranju

    EIFFELOV TORANJ, PARIZ   

                Pariz, Pariz. Nekako mi milo, romantičnije zvuči. Možda je to razlog da na spomen Eiffelovog tornja mene obuzme osjećaj lijepoga, nečega nalik na ručni rad, a ne na čudo tehnike. Dva puta bila sam na tornju. Osoba sam koja se boji visine, ali tog straha nisam imala na samom vrhu. Izgledao mi je siguran i uživala sam u pogledu .

                  Toranj je najviša građevina u Parizu izgrađena za Svjetsku izložbu 1889.godine kojom se obilježavalo 100 godina od Francuske revolucije . Ona je realizacija projekta poduzetnika Gustava Eiffela. Pored njega zaslužni u izgradnju su inžinjeri Maurice Koechlin i Emile Nouguier, te arhitekt Stephen Sauvestra . Sadašnja visina  tornja je   320 metra. Sagrađen je nedaleko od rijeke Seine na Marsovoj poljani.

                    Projekt i početak gradnje naišli su veliku kritiku kako građana tako i stručnih osoba. Gustav Eiffel branio se i kao argumente navodio je da toranj može biti meteorološki, astronomski opservatorij, mjesto gdje se mogu vršiti mnogi pokusi. Kao argument navodio je da toranj može biti značajna komunikacijska postaja . Danas je na tornju postavljeno 120 antena za potrebe radio i tv postaja. Kolike su bile kritike može se vidjeti iz dva primjera:

              - Poznati francuski pisac Guy de Maupassant bio je redoviti gost restorana na njegovom vrhu , a kao razlog  navodio je da je to jedino mjesto u Parizu s kojeg toranj nije morao gledati.

                   - u vrijeme gradnje objavljeno je skupno pismo niza umjetnika koji su protestirali protiv “gradnje, u samom srcu glavnoga grada beskorisnog i monstruoznog Eiffelovog tornja, kojeg je javno mišljenje vođeno dobrim ukusom i duhom pravde već krstilo kao Kulu babilonsku”.Umjetnici su ga smatrali barbarskim i upozoravali su da će hrpa čelika nepravedno zasjeniti sve druge pariške spomenike, poput Trijumfalnih vrata, katedrale Notre Dame i Louvrea. Govorili su da je "Toranj mrlja na pejzažu Pariza "

                                No, kako to vremenom biva, toranj je postao zemlje i po njemu je Francuska danas najpoznatija na svijetu. Naime, Eiffelov toranj danas je najposjećenija atrakcija na svijetu za koju se ulaz naplaćuje.Brojke pokazuju kako ga godišnje posjeti oko sedam milijuna ljudi. S obzirom na cijene karata koje nisu jeftine, koliko se sjećam od 15-20 eura, pokazalo se ispravnim postavljanje ''čelične nemani'', najboljim potezom koji su pariške vlasti svojevremeno napravile. Ovo iz razloga jer veliki se novci dobiju od ulaznica

Neke zanimljivost vezane uz Eiffelov toranj:

-kada su Nijemci osvojili Pariz, Pokret otpora prerezao je kablove lifta u slučaju kada bi se Hitler htio popeti morao bi preći 1665 stepenica .

-Toranj je prvo bio je namijenjen za Barcelonu, no projekt je odbijen i tako je toranj postao simbol Pariza.
- Visina tornja varira 15 centimetara, ovisno o temperaturnim promjenama.
-Gustave Eiffel nije poznat samo po ovom tornju. Naime, on je jedan od najzaslužnijih za izgradnju Kipa slobode.
- Tijekom noći toranj obasjava 20 tisuća žarulja.Svaki dan nakon zalaska sunca, svaki puni sat do jedan sat iza ponoći, Eiffelov toranj na 5 minuta ‘izvede’ svoj light show za koji je potrebno od 20 000 žarulja.

-Od 1900. do 1914. Eiffelov toranj imao je svoj ‘Eiffel top’ koji je tih godina svaki dan pucnjem obilježavao podne .

-Prvi film snimljen na tornju bio je ‘Uspavani Pariz’ režisera Rene Claira.

                 Za posjetu tornju uvijek je veliki red , dosta se treba čekati jer nekako zajedno ide kada se dođe u Pariz, mora se posjetiti i Eiffelov toranj. Pored čekanja nameće se i pitanje dali jedan dio penjanja na toranj ići skalama ili liftom. Pješke se može ići do Prve razine. Ona se nalazi na visini od 57 m, a do te visine može se doći pješačenjem preko 360 skala . To je veoma puno i nije jednostavno doći do ove razine . Lakše i brže je doći liftom. Odatle je predivan pogled.

Do Druge razine može se ići liftom i pješke , a nalazi se na visini od 115. Ta razina poznata je po restoranu Jules Verne. Do ovog restorana ide privatan lift. Kažu da se daleko unaprijed mora rezervirati stol, da u restoranu rade vrhunski kuhari, a vjerujem da su i cijene vrhunske.

Prva razina na visini od 57metra , druga razina na 115 metara i treća na 274 metra su napravljene kao poveznica vitke piramide. Na vrhu se nalaze antene za koje kažu da su visoke preko 20metara.

Do treće razine može se doći samo liftom. Pogled je fenomenalan .

Eiffelov toranj meni se dopada . On mi je ukras Pariza i kada bih ponovo išla u Pariz, ponovo bih ga posjetila.

WORLD FINANCIAL CENTAR, SHANGHAI

             Jesen je 2014. godine. Letom iz Dohe/ Qatar/ sletjeli smo u Šangaj /Shanghai/ . Aerodrom je udaljen od centra i vlakom Maglev / Magnetno- levitacijski vlak/ brzinom od preko 300 km/h doputovali smo u grad. Palo je veče i nalazili smo se na desnoj obali rijeke Hwang-Pu, koja teče prema obližnjem ušću nama svima znane Yangtze. Ukrcali smo se u panoramski brod.

Uz lijevu obalu proteže se novi izgrađeni dio Šangaja.

Pogled na lijevu obalu rijeke veličanstven je za one koji vole nebodere i šarenilo reklama. A nebodera tu je bilo kao u priči. Sve je bilo šareno osvijetljeno, mijenjalo je boje kao kameleon. Ovdje valja imati u vidu da su svi neboderi izgrađeni u zadnjih dvadesetak godina, a ne smijemo zaboraviti činjenicu da je Kina zemlja u kojoj su do prije 25 godina ljudi bi bili sretni da imaju radno odijelo i šaku riže na dan, a bicikl je bio već veliki imetak.

Tijekom noći pogledom iz hotela zaključili smo da ovo šarenilo boja ne bude tijekom cijele noći, negdje oko ponoći osvijetljenje je zamrlo...

Sutradan smo otišli na desnu obalu rijeke i ponovo ugledali sve nebodere, TV toranj .

                              Ovdje valja napomenuti da smo imali u planu otići na vidikovac na zgradi World Financial Centra. Najistaknutiji dizajnerski dio na ovoj zgradi je "otvor" na njenom vrhu. Originalni dizajn obuhvaća kružni otvor, promjera 46 metara, kako bi se smanjilo naprezanje od tlaka kojeg uzrokuje vjetar. Također, takav dizajn bio je vezan i uz kinesku mitologiju gdje bi zgrada predstavljala zemlju, a krug na njoj nebo.Međutim, ovaj početni dizajn bio je suočen s prosvjedima stanovništva, uključujući i šangajskog gradonačelnika, koji je smatrao da je krug koji bi se trebao nalaziti na vrhu zgrade previše sličan izlazećem suncu na japanskoj zastavi.

Neki promatrači Shanghai World Financial Center vide kao divovski otvarač za boce.

Pored toga, na ovoj slici se može vidjeti da se jedan neboder gradi, i da je već prešao visinu nebodera na koji smo se popeli.

Na vidikovac - opservatorij, na visini od 495 m, putovali smo super brzim liftom. Vidikovac je od nehrđajućeg čelika i stakla, nema otvorene galerije, pod je od stakla, po njemu hodaš, a to je 100. kat, ispod tebe su zgrade, također visoki neboder.... kako sve to izgleda? Impresivno. Ali, mene je strah, jer staklo je ispod nas.

Shangai World Financial Centar visok je 495 metara i u njemu se uglavnom nalaze poslovni prostori, hotel te nekoliko restorana.

Zgrada, koja je u izgradnji i koju smo vidjeli, je Shanghai Tower / 128 katova / i on je preoteo Shanghai World Financial Centru vodeću ulogu u visini. Danas je to službeno najviša zgrada u Kini, visoka 632 metra. Krajem 2014. dovršen je Shanghai Tower od 128 katova, koji je u tom trenutku bio druga najviša zgrada na svijetu, odmah iza Burj Khalifa tornja u Dubaiju. Naravno, biti drugi nije dovoljno dobro u Kini, u zemlji koja u svemu želi biti broj jedan, pa su po završetku Shanghai Towera svi mediji odmah počeli pisati i o još većem neboderu koji je tada bio u izgradnji. On je po završetku trebao zauzeti željeno mjesto broj jedan u svijetu. No, imati nešto „naj“ na svijetu u ovom trenutku uistinu nije lagan zadatak.

 Vjerujem kada se pogleda moja "Faca" može se zaključiti koliko mi se dopao ovaj vidikovac.

Što na kraju reći? Koliko ljudi, toliko i ukusa. Ja nisam pristalica po svaku cijenu gradnje nebodera i takmičenja tko će imati epitet "najviše zgrade na svijetu ". Danas je to pitanje prestiža u bogatstvu i pokazivanja da se" ima". Malo je gradova, zemalja koje ne želim posjetiti, a jedan od njih je Dubai..Vjerujem da se mom stavu o neboderima u Šangaju može zaključiti što mi se ne dopada. Potpuno drugi je osjećaj biti na vidikovcu, gledati ispod i u daljinu te prepoznavati mjesta gdje si bio / London, Pariz i dr/ sa ovim osjećaj da ispod sebe vidiš samo nebodere mlađe od naše djece ....

Ovaj članak počela sam sa slikom vidikovca Klis pored Splita, a završit ću slikom pogleda na Cetinu i Omiš, po meni toliko lijepog, da je šteta da svatko onaj, tko dođe u ovaj kraj Dalmacije, ne posjeti Klis, Malačku i vidikovce iznad Omiša...