Sve su bundeve, buče, tikve i tikvice vjerojatno porijeklom iz Amerike, iako se za neke pretpostavlja da bi mogle biti i iz Azije i Afrike. U Meksiku su se uzgajale prije više od 6 000 godina i jele na sve moguće načine, kao i danas.
Starosjedioci Novog Svijeta uzgajali su bundeve, kukuruz i grah – zajedno. Na istom polju rastao je kukuruz, grah bi se u strasnom zagrljaju penjao po njemu, a na zemlji bi kraj njih stajala bundeva. Te biljke gotovo da su dostatne za zdravu prehranu i normalan život.
Bundeva, uzgojena 2002. godine, ušla je i u Guinnessovu knjigu, a imala je - pazite sad - 606, 7 kg!
Bundeve su jedna od onih sretnih biljaka koje možemo pripremati na najrazličitije načine. Što god im radili - pohali, pekli, pirjali, probadali ili punili, neće se naljutiti. Sve se više koristi i cvijet tikvica, koji se puni i potom prži u dubokom ulju ili poha. Već su se počele i uzgajati male tikvice koje imaju veliki, lijepi, žuti cvijet.
Jedan od najvažnijih proizvoda koji se dobiva od bundeve je ulje. Najvrjednije je bučino ulje u sirovim sjemenkama, ali i ono koje je nastalo hladnim prešanjem. Sadrži ljekovite esencijalne masne kiseline i, što je još važnije, nezamjenjivo je u "grah šalati".
Tikvice su posebna priča. Dugo su prije svega bile dio mediteranske kuhinje, ali posljednjih desetljeća sve više se šire. Nisko su kalorične, a mogu se prirediti na mnogobrojne načine. Kuhane, pečene, sirove ili pohane, podjednako su zanimljive. Mogu se i kiseliti, a dobro podnose i zamrzavanje ako se prethodno blanširaju.
I ove će godine, umjesto da ih pojedu, mnogi od bundeva raditi lampaše. Halloween, taj uvozni poganski običaj, sve više se širi uz svesrdnu pomoć trgovaca i uvoznika. Navodno se većina bundeva u Sjedinjenim Državama uzgaja samo zbog Halloweena!
Čorba od bundevskog simena
U vrijeme kad "zdrava hrana" svakim danom dobiva sve više pristalica, nužno se osvrnuti i u našoj gastronomskoj prošlosti potražiti jela koja su zasigurno zdrava, a ne kupuju se u skupim trgovinama i ne nose japanska imena. Takvi su i recepti zapisani u selu Otok pokraj Vinkovaca. Zapisao ih je Josip Lovretić sredinom 19. stoljeća.
"Utucano sime poliju vrelom vodom i ocide. Pristave, da kuva voda, koja je sa simena ociđena. Ne začinjaju, nego samo posole i ukuvaju rezance". Ista se čorba može napraviti i "na kiselo", s dodatkom brašna, soli, papra i octa.
I za bundeve postoje divni, stari recepti:
- "skuvaju se, zakisele i zaprže na masti i brašnu";
- "kuvaju se u mliku, pa se brašnom začine";
- "kuvane zakisele se, pa se jajcem začine";
- "skuvaju se, zakisele i začine kajmakom";
- "skuvaju se, naliju se sosom i onda se zaprže mašću i brašnom".
Kao što kaže bajka o Pepeljugi, dobra je vila od bundeve časkom napravila veličanstvenu kočiju, koja će se poslije ponoći ponovno vratiti na staro. Velika je to bila bundeva, možda kao i ona koju je uzgojio Charles Houghton. Ta je bundeva, uzgojena 2002. godine, ušla i u Guinnessovu knjigu, a imala je - pazite sad - 606, 7 kg!
Šest stotina šest cijelih sedam kilograma! Kako mu je uspjelo, nije jasno. Nadamo se da nije s vragom tikve sadio, da mu se ne bi o glavu obile.
:(Još nema komentara