Leblebija je povrtna kultura koja se najviše uzgaja u Makedoniji i Dalmatinskoj zagori. Latinski nazivi su: Cicer arietinum, Cicer edessanum, Cicer grossum, Cicer physodes, Cicer rotundum i Cicer sativum. Mahunasta belančevinasta biljka i visokovredna namirnica za ljudsku prehranu. Njeno seme, slično semenu soje ili sušenom zrnu graška, svetlosmeđe je boje, a koristi se kao varivo ili kao dodatak ostalom povrću za pripremanje vrlo ukusnih jela. Nedozrelo seme ljušti se iz mahuna i priprema kao mladi pasulj ili grašak. U istočnim zemljama leblebiju melju u brašno i od njega peku izvrsna peciva, ili je u određenoj razmeri (10 - 20 odsto) mešaju s pšeničnim brašnom i peku poseban i vrlo tražen hleb. Najpopularniji orijentalni specijalitet od leblebije su propržene semenke, koje se grickaju kao kokice ili semenke bundeve i suncokreta. Biohemijski sastav leblebije sličan je ostalim mahunarkama. Osušeno zrno sadrži 17,4 - 23,3 odsto belančevina, 53,5 - 63,6 odsto ugljenih hidrata, 4,1 - 5,5 procenata biljnog ulja 3,3 - 5,5 odsto celuloze i 3,2 - 3,4 odsto mineralnih materija. Mlade mahune leblebije nisu preporučljive za jelo, jer vegetativna masa (stabljika, lišće, pa prema tome i mahuna) ima visok sadržaj jabučne i oksalne kiseline, što može izazvati ozbiljne poremećaje u organizmu.
3