Green day

Prijava bugova 😀 me dovede dovde....fntastično. Moraću ovo da probam 😋

Pravila sam za krštenje moje dece. Nažalost nisam uspela slikati, ne samo to već i sve drugo sem nešto malo slanih predjela. Uglavnom, kolači su nestali bez traga kao da ih nije ni bilo…..a to bi trebalo da je dobar znak.Sjajan recept, preporučujem ga svima od srca.

pa nije u redu sad ste mi “raznježili” sina. Jedan od njegovih najomiljenijih pjesnika Federico Garcia Lorca pa ja sad nemam mira jer on nastavlja(a nezna recitirati užas..) Na obrazu nakapnice ljuljala se Cigancica. Put zelena, zelen-kosa, s ocima od hladna srebra. Ledenica mjesecine podrzava je na vodi. I noc posta posve bliska poput prisne poljanice. Zandari u vrata, pjani, udarahu nemilice. Zeleno, sto volim zeleno. Zelen-vjetar. Zelen-grane. Ladju pustu na pucini, a i konja u planini.

i nikad kraja sad unuk piše:

Odveo sam je do rijeke vjerujući-djevojka je, ali imala je muža. Jakovljevo bješe noću i kao po dogovoru svjetiljke se ugasiše, a zrikavci upališe. Za posljednjim uglovima dotakoh joj snene grudi i odmah se otvoriše kao kite hijacinta. A podsuknja uškrobljena zvonila mi u ušima, kao da je komad svile koju deset noža para. Bez srebra na vrhovima izrasla su tamna stabla i obzorje pasa laje u daljini, preko rijeka. I kupine mi smo prešli, sitine i grmlje gloga i pod njenom gustom kosom iskopah u blatu jamu. Ja sam skinuo kravatu, haljinu je ona svukla, ja opasač s revolverom, ona četiri prslučića. Niti smiljke niti školjke nemaju tu nježnu kožu, ni kristali pod mjesecom ne blistaju takvim sjajem.

Izmicahu bedra njena kao ribe uhvaćene, do pola su ognja puna, do pola su puna leđa. Te sam noći prevalio najljepšu od sviju cesta, na ždrebici od sedefa, a bez uzda i stremena.

Čovjek sam i neću reći stvari koje mi je rekla. Razboritost nalaže mi suzdržano da se vladam. Od pijeska i poljubaca prljavu je odnijeh s rijeke. S vjetrom su se mačevale bijele sablje ljiljanove.

Da, ponijeh se kako valja, kao Cigan, po zakonu. Dao sam joj kotaricu veliku, od žute svile, i nisam se zaljubio. Imala je ona muža, makar reče-djevojka je kad povedoh je do rijeke.

joj milicza kaj mi radite…jadna ja sad bu pčeli sa Jesenjinom Matošom idem spat