Želiš kuhati jela sa ovim sastojkom? Nema problema, pogledaj najpopularnije recepte.
Hren
Opis i podrijetlo
Hren je trajna biljka, zelenog lišća i bijelog korijena ljuta okusa, a posebno rado jede se u blagdanskim prigodama. Još 1500 godina prije Krista poznavali su ga Egipćani, a Grci su ga koristili protiv bolova u leđima i kao afrodizijak. Iz tih dana vrijedi i izreka: Rotkvica vrijedi težinu olova, repa težinu srebra, a hren težinu zlata. Pradomovina je hrena središnja i jugoistočna Europa, a danas je rasprostranjen čitavim svijetom. Raste kao samonikla biljka, ali se uzgaja i za preradu.
Energetska i nutritivna vrijednost
Prema smjernicama piramide pravilne prehrane hren je u grupi zajedno s ostalim vrstama povrća. Za tu skupinu namirnica preporuka je 3 do 5 serviranja dnevno.
Premda se pikantni mladi listovi biljke, bogati vitaminom C, karotenom i klorofilom, mogu upotrebljavati u salatama, u prehrani se najčešće upotrebljava ljuti korijen hrena.
Energetska vrijednost hrena iznosi 63 kcal na 100 g obroka, tj. jedna žlica hrena (15 g) sadrži samo 9 kcal.
Hren je visokovrijedna namirnica zbog nutrijenata koje sadrži, kao i zbog sastojaka koji djeluju kao prirodni antibiotici. Odličan* je izvor vitamina C i kalija; dobar** je izvor vitamina B1, vitamina B6, željeza i kalcija; dok je osrednji izvor vitamina B2, magnezija i fosfora.
ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba (RDA).
DOBRA IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba (RDA).
RDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)
Ljekovitost
U svježem stanju hren se najčešće riba, a manje "suzna" varijanta je nakon guljenja narezati korijen hrena na kockice i zatim usitniti u sjeckalici.
Kao i ostalo povrće iz roda kupusnjača (brokula, kupus, cvjetača, prokulica, koraba), hren sadrži glikozide sinigrin i alil izotiocianat, koji su osobito zanimljivi u prehrani zbog izraženih antibiotskih i antikancerogenih svojstava.
Ovi spojevi osim što inhibiraju maligna oboljenja u različitim tkivima: jednjak, jetra, tanko crijevo, debelo crijevo i mokraćni mjehur, imaju učinak inhibiranja i na posljedice djelovanja kancerogenih spojeva.
Hren podiže prirodnu otpornost organizma, štiti od prehlade, olakšava i stabilizira probavu, potiče rad srca i cirkulaciju, zaustavlja rast bakterija, odličan je diuretik, ublažava respiratorne probleme, pomaže kod reumatizma.
Oblog od naribanog hrena primjenjuje se za ukočenost mišića i zglobova.
Osim navedenog, alil izotiocianat sprječava rast štetnih bakterija u hrani te djeluje kao prirodni konzervans.
Kupovanje i čuvanje
Kada kupujete svježi hren, odaberite čvrste, neoštećene i naborane korijene te izbjegavajte one zelenkaste ili koji klijaju. Kako biste sačuvali njegovu aromu, čuvajte ga u dobro zatvorenoj posudi u hladnjaku (oko 4 - 6 mjeseci, a u zamrzivaču i duže).
U nedostatku svježeg hrena možete koristiti već konzerviran u staklenkama i tubama (čuvajte ih na hladnom mjestu).
Priprema jela s hrenom
Grci su ga koristili protiv bolova i kao afrodizijak. Stoga i izreka: Rotkvica vrijedi težinu olova, repa težinu srebra, a hren težinu zlata.
Kad ga pripremate, gulite ga što tanje, tako da mu odstranite samo koru. Prije nego što ga naribate, držite korijen 24 sata u hladnoj vodi kako bi se osvježio.
U svježem stanju hren se najčešće riba, a manje "suzna" varijanta jest nakon guljenja narezati korijen hrena na kockice i zatim ga usitniti u električnoj sjeckalici.
U svježem stanju korijen hrena sadrži tvar ljuta okusa - glikozid sinigrin - koji je svojstvenom aromom vrlo tražen dodatak uz šunku, kuhane kobasice ili kuhano meso, osobito govedinu. Naribani korijen hrena, oštra mirisa i okusa, osnova je mnogih umaka na bazi slatkog vrhnja, majoneze ili senfa, začin mesnim i ribljim jelima te salatama. Malo jabuka pomiješanih s ribanim hrenom ublažit će njegov oštri miris i aromu.
Koristi se i kao dodatak nekim vrstama senfa i kečapa.