A kaj da danaskuham? (622)

Svetki su iza nas, o hrani, ceni mesa, ribi i kojekakvim drugim delicijama smo pripovedali danima. Kak sam i spomenul, ostanjke bogatoga vuzmenoga stola smo čistili celi tjedan. Dobra hrana tema mnogih razgovora samo ak ne prejde v nekakvu krajnost. I to se zna dogoditi. Setite se da čak i neke popevke govore o dobroj papici. Ak pak ide uz “dobro iće i dobro piće”, nema bolše kombinacije. Sad dok je vuzmeno blagovanja iza nas morem se v miru prisetiti puno lepih zgoda gde se muzika spaja z hranom. To zna biti pravi ugođaj i najlepše opuštanje.

Blagovanje i muzika

Teško morete nekaj reči o hrani a da ju ne povežete z dobrom muzikom za ugođaj. I to ne samo v kleti ili v nekakvoj birtiji nego i v popevkama ozbiljnih popevača. Eto da samo spomenem našega velkoga Arsena Dedića i njegve stihove gde popeva o ljubavi preko stola. Iskreno: rado se setim nekih mojih davnih simpatija i nekih prelepih zalogaja koje smo skupa popapali uz muziku. Zakaj ne reči i prelepih momenti koje čovek ima za stolom z vlastitom i zakonitom. Mislim naravno v dvoje a ne ovak kak je bilo na Velki petek i Vuzem. Za Đuru i mene bil je to velki posel a više su uživala deca i vnuki. Setite se  Balaševića i njegove popevke “Al se nekad dobro jelo baš”. Tak sočno spripovedan i otpopevan celi jelovnik se retko najde. Dok ga slušate mam ogladnite. Jedino na kraju sve malo pokvari ono: “gajba piva mlakog crnog”. Doduše ja sam imal jednog dugogodišnjeg suradnika koj je pil samo toplo pivo kaj nigda nisam mogel baš shvatiti.

*Slika: Viktorija je snimila celu familjiju posle kasnoga obeda na Velki petek.   

Vele ljudi da je glazba duševna hrana. Morem se i složiti. Zavisi o ambijentu v kojemu ste za vreme dok blagujete. Na svojim sam putovanjima doživel kojekaj i nekak mi se čini da sam bil pri boljem apetitu ak je v restoranu bila živa diskretna muzika. Takav ambijent ne podnosi glasnu muziku i navek mi je bilo drago čuti mali bend z klavirom, harmonikom, violinom i basom. Bil sam bubnjar al mi z takvim bendom bubnjevi baš i nisu falili. V to vreme je bil običaj da vam violinista dojde do stola i odsvira pod vuho baš onak za dušu. Naravno da je to znalo nekaj i koštati. Jedan mi je pak ambijent ostal v posebnom sečanju. Svojedobno vam je v rečkome hotelu “Bonavia” sviral jedan sjajan klavirista. Ak ste došli v zimi bil je v jednom kutu restorana a prek leta na terasi punoj zelenila. Imal je prigodan repertoar, bil je jako diskretan i naprosto vam je mazil vuho svojom svirkom. Fina večerica, intimna atmosfera v društvu drage osobe bilo je to pravo mesto uživanja. No more to biti i nekaj malo manje intimni ambijent al pravi muzikanti vam buju napravili štimung v kojem se baš osečate opušteno. Tak se sečam jednog romskoga tamburaškoga benda v jednoj vojvođanskoj birtiji, čudesnog imena “Kongo”, koji su imali neverojatan osečaj da vam najdu žicu i naravno, zemu nofce. V Novom Sadu je pak bila jedna otmjena poznata birtija “Piroš čižma” z gudačim bendom i cimbulama koj je mogel svirati na bilokojoj koncertnoj pozornici. Dok su nam diskretno svirali moj je domačin, jedan Podravkin trgovački putnik, predložil jelovnik. On je bil ljudina od kakvih sto dvajst kila, poznati gurman i verujte da nisam ni posumljal v njegov izbor. Uostalom bil je več dokazano dobar domačin i Podravkaši su imali v njega puno poverenje.  

Čuveni beogradski gradski firtl “Skadarlija” je bil poznat baš po tome da ima nekolko birtiji z bendovima koji su znali svirati baš sve na svetu kaj su raspoloženi gosti zahtevali. Izvorne narodne i starogradske popevke su bile najtraženija roba.

Zagrebački nočni lokali ze živom muzikom su imali nekaj malo drukčeši repertoar. Sečam se čuvemog primaša Bege koj je letima sviral v “Lovačkom rogu” i fakat je znal odsvirati sve kaj se dopadalo njegvoj publiki. V “Gradskom podrumu” je bil pak jedan kombinirani bend  gde su glavne uloge igrali pjevač Miljenko i harmonikaš Toni. Imal sam prilike v tom bendu odsvirati tri noči za jedno novo leto gde sam mogel osetiti zagrebački nočni život i kak se muzikanti veterani odnose prema početnicima. Mam su me isključili z tala/napojnice koj je dolazil od naruđbi popevki. Ja sam naime te tri noči imal jako pristojnu gažu a oni su bili samo na plačici. Lokal je inače živel od dobro potfutranih gostiju i prijateljica noči.V podslemensku zonu smo znali zalutati vu „Fontanu“na večeru, odličan restorančič gde je sviral jedan ozbiljan bend z harmonikom gitarom i havajkom. Ugodan  baš domači zagrebački štimung. Mogli ste fino večerati i celu večer se normalno spominjati. Takva je atmosfera bila i v restoranu „Šumski dvor“. Za Zagreb onoga vremena je bilo karakteristično još nekaj. Na svakom koraku su bili plesnjaki koji nisu imali „ni iča ni piča“. Najvažneši je bil ples do iznemoglosti isključivo za mlade ljude koji su jedva imali dinare i za ulaznicu. Iznimka su bili morti dočeki novoga leta dok ste morali nekaj ponuditi za pojesti i popiti ak je zabava do jutra..    

Gorice pak zahtevaju čist nekaj drugo. Naša je klapa prek dvadeset let imala svoj kučni bend “Kraluš” bez kojega se ni mogel zamisliti nikakav događaj v kleti. V tom se ambijentu baš i ne išče prevelika intimna atmosfera nego onak za svakoga pomalo i da moremo svi skupa nekaj zapopevati. Sretna je okolnost bila kaj su i oni voleli papati i na njih je Slavo imal posebnu brigu. Najčešče su oni zaseli za stol v kuhinji gde su mogli v miru za vreme pauze blagovati i popiti koj gemišt. Zadnjih par let su bili poznati več po tome kaj su još svirali dok bi domačin več štel zaprti klet.

Vuzmeni pondelek v Goli

Se sečate kak sam se prošli tjedan požalil da mesto maloga “posta” idem na obed k prijatelima v Golu jer je gazdi Ivini v tork rođendan? Bili smo i bilo je sega “kak na Božić”. Gazdarica Slava je poznata kuharica navek je tu svega kak na švedskom stolu. I još nekaj. Deca su na vulici igrala jednu tradicionalnu vuzmenu golsku igricu: kotačanje. To bi vam bilo nekaj ala nekakav primitivni hokej na travi z improviziranim „palicama i loptom“ a igrališče je vulici.  

Pondelek

Juha/Glavno jelo: Pajšlec na kiselo; z vuzmenom janjetinom sam dobil i pajšleca
Desert: Čaša jako zdenoga soka

Tork

Juha: Juha od krumpira
Glavno jelo: Zapečene palačinke z mesom, zelena šalata
Desert: Smuti od mešanoga voča

Sreda

Juha: Koprova juha z rižinim rezancima
Glavno jelo: Pileči rižoto, šalata
Desert: Kompot od breskvi

Četrtek

Juha/ Glavno jelo: Prisiljeno zelje z paradajzom; bum podinstal malo mesaza podlogu
Desert: Šnenokli

Petek

Juha/Glavno jelo: Klasični grah-čušpajz z kobasom
Desert: Lagani gemišt

Subota

Nadam se lepom vremenu jer bi prema najavama mogli imati prvi od dava familijarna rođendana ovaj mesec: najprije Irena a onda i Đuro. Tu morem samo nagađati kakav bu jelovnik. Slavljenica bu verojatno napravila nekakvu „modernu kombinaciju“:

Aperitiv: Rakijica za ozbiljnu gospodu i slatki likeri koji su pri ženskoj mlađoj ekipi jako v modi
Predjelo: Nareski i ono kaj ide z tim.
Glavno jelo: Varijanta 1: bogati roštilj v domačoj izvedbi ze svim prilogima, a varijanta 2: ketering -bogati roštilj nekog proverenog koprivničkog restorana.
Moja uloga v svemu tome jeda bum gosti da posle obeda odem doma malo prileči.
Desert:  Gemišt kak i obično a slatko nek bu briga slavljenice.

Nedela

Juha:Anjgemahtec
Glavno jelo: Piletina na pariški, mešano povrče na putru
Desert: Štrukli sirom; za ovu priliku još jedna gastronomsko-muzička popevka: “Mamica su štrukle pekli”

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.