Dobil sam špotance od pajdašije kaj sam zaboravil spomenuti “Slavena” i najbolši roštilj v povijesti koprivničkoga roštiljanja. Kak sam mogel zaboraviti Štefa Martinuša i njegov nadaleko poznati roštilj? Nisi mogel tak dobro večerati a da posle kratke šetnje po koprivničkom korzu ne završiš v “Slavenu”. Standardna naruđba moje klape je bila kombinacija a naš dragi pajdaš Čvrknja je imal svoju kombinaciju:”Prosim lepu botu i čevape!”Konobari su znali kaj to znači a morem vam reči da se tu i tam i meni to zdopalo.
Nekadašnja ugostiteljska ponuda (2)
Ponuda v kopriničkoj okolici je navek bila dobra. Napraviti izlet prema Đurđevcu, prema Šoderici, Kutnjaku ili čak do Varaždina nije bila nikakva novost. Srečom kaj su neki naši pajdaši več imali aute, benzin nije bil skupi a i za kakvu dobru papicu se navek našel koj dinar.
Več vu Vlajslavu “Pri Đuki” je letima bila dobra janjetina. I tak jemput dojdemo Joško, Čvrknja i ja jedno popodne kakti na kasni obed i naručim kilu janjetine. Čvrknja je mam reagira: “Prosim lepo dve kile. Bum videl jel bu kaj ostalo!”. I fakat nije ništ ostalo i nije trebalo prositi da nam ono kaj ostane zamotaju za doma. Jedina je falinga bila kaj nam ni pasal gemišt pa smo se morali navrnuti do Gabreka na Brege. Da nebi pili na prazam želudec pojeli smo prgu da gemišt bolje legne. Novigrad je nekaj dalje al nigda ni predaleko skoknuti na gablec.V centru, tam na onome velkome zavoju, bila je birtija “Drava” v koju je trebalo dojti na kuhani buncek. Mislite da nismo išli i nekaj dalje? Jesmo itekak. Na izlazu z Đurđevca z leve strane bil je “Črneli”koj je saki dan, v sako doba leta imal kuhanu šunku z hrenom. Pri njima je navek bil Vuzem.
Zadnja birtija na tom potezu prema Virovitici je bil Kloštar Podravski. Ništ posebno osim kaj je jedna birtija nudila šalatu od govedine. Sad si mislite da to ni bogznakaj. Morti i nije al je nama bila prefina. Bili su to baš lepo rezani komadi govedine z fest luka, dobro začinjeni, z puno koščičnoha ulja pa si mogel i tunjkati v tom ulju friškoga kruha. V samom Đurđevcu smo često sviral, čak na tri Picokijade, dobro se jelo al ne pamtim nekaj specijalno.
Na putu prema Varaždinu je bila pak čist jedna druga ponuda. Nebute verovali da smo jedno vreme Fjaka, Pepek i ja išli na gablec v pondelek, negde oko jedanajste vure, “K Capaku” v Sobotici. Mam vam je jasno da je to bilo pod radnim vremenom i verojatno se pitate kaj je to bilo tak posebno? Bil je to samo dobro pečeni odojek. Gazda je odojke kupoval negde po bilogorskim selima, prirodno hranjeni, mršavi bez ikakve masnoče. Mogli ste i potrbušnicu jesti kak šnicla. A zakaj v pondelek v jutro? To je v Koprivnici pijačni dan, ljudi putuju sim-tam pa rado navrnu na friško pečenje.
Ovak smo Jan i ja zgledali nedano prije jednoga obeda
Nekaj malo dalje v Rasinji su bili ribnjaki i restoran. Naravno da se nudila riba na sve moguče načine, fišpaprikaš je bil vrlo korektan al se najbolje sečam “gratiniranog šarana”. Tam sam čak jemput otpelal jednog Podravkinog suradnika Dalmatinca koj mi je priznal da inače ne jede rečnu ribu al da je ovo baš bila poslastica. Ovo mi morti nebute verovali. Moj je kum Fjaka dobil novoga auta još prije nego je došel v Podravku, znal me je nazvati i predloži:”Kume pozivam te na gablec”. “Može. Kaj predlažeš?” “Bumo skoknuli do “Gurmana” vu Varaždinu!” I kaj sad? Nije ni Varaždin na kraj sveta. “Gurman” vam je bila birtija za gablece i mislim da v popednevnim vurama nije ni delala. Bili su poznati po najbolšim gablecima v celome kraju. Nudili su: gulaš, paprikaš, jetrica, fileke, grah na sve mile načine. Jako važno: imali su odličan gemišt z Varaždin brega. Mislite da smo bili jedini Koprivničanci koji su dolazili na gablec vu Varaždin? Ni govora. Sretali smo i neke druge slične nama.
“Dva jelena” v Kutnjaku, bircuz poznatiji po gazdi Ščuriju, jedno je vreme bil baš jako v modi. Osim divljači mogli ste pojesti baš dobru dravsku ribu. Danas morem otkriti jednu tajnu toga bircuza. Ak je bilo nekaj manje srneče divljači spretne kuharice su v pac znale zmešati i goveđa rebra al kosti nisu maknule prije posluživanja paprikaša. Ni bilo teško raspoznati srneče od goveđih kostiju. Istini za volju, paprikaš je bil odličan pa nismo nigda reklamirali tu malu „prevaru“. V toj sam birtiji doživel nekolko put kartaške partije okorjelih kockara. Naravno da se ja nisam kartal, bil sam samo kibic i veza ze šankom i kuhinjom. Nije se kartalo samo za novce nego i za ceh te večeri. Kak kibic sam smel gledati karte, nisam smel ništ komentirati, a honorar mi je bil večera i gemišt.
Svakak moram spomenuti našu Šodericu. V “Beloj lađi”, koju je držal moj šulkolega Miška i njegova gospođa, mogli ste pojesti odličnu ribu jer je njegova gospođa bila vrhunska kuharica za pripremu ribe. Da su bilo dobri svedoči i linjenica da su u jednom davnom „prelaznom roku“ prešli delat v čuveni zagrebački restoran „Zagrebački plavi“ v Zvonimirovoj. Kak student sam s klapom znal navrnuti do toga restorana i morem vam reči da su Miško i njegova gospođa i v našoj metropoli bili prepoznati kak vrhunski ugostitelji.
Znate kaj? Letima mi je ovaj postvuzmeni i postbožični tjedan problematičan jer navek ima dost ostanjki kvalitetne hrane koju treba potrošiti. Mislim da bu ovak nekaj ovaj tjedan.
Pondelek/Vuzmeni pondelek
Juha/Glavno jelo/Desert: Nemam pojma kakav bu jelovnik. Na taj dan pozvani smo Đuro i ja k našim prijatelima v Golu na obed jer je gazdi Ivini drugi dan rođendan. I sad ti budi karakter i probaj se othrvati napasti. Osim toga njegova supruga Slava je odlična kuharica. Njezine domače delicije od domačih namirnica su navek izazov. Bumo i to zdržali. Bum vam drugi tjedan napisal kaj smo blagovali.
Tork
Juha/Glavno jelo: Mislim da bu dobro došla jedna kisela juha od pilečega sitniše ili čak morti vajngulaš z malo krumpira.
Desert: Drobnih kolači bu sigurno od Viuzma
Sreda
Juha: Prežgana juha z krutonima
Glavno jelo: Kajgana z ostanjkima vuzmene šunke, zdela šalate
Desert: Dobra bu i čaša zdene vode
Četrtek
Juha/Glavno jelo: Čušpajz od kelja, par kranjskih
Desert: Vočna šalata
Petek
Juha: Krem juha od mešanih semenki z krutonima
Glavno jelo: Šalata od hrenovki, kuhanih jajci i matovilca
Desert: Kompot z Đurinih zaliha
Subota
Mogla bi se dogoditi sadnja mlade loze. Tu bu glavna Janova mlada ekipa a ja bum samo savetnik i kuhar. Dečki vole žlicu pa bum ovek nekaj pripremil:
Predjelo: Od svega pomalo z obaveznim jegerom, prgama i Đurinim klipičima
Glavno jelo: Bogati vinski gulaš od bočinga z noklecima
Desert: Gemišt kak i obično
Nedela
Juha: Juha o goveđih kostiju z grisknedlima
Glavno jelo: Juneči flam v povrču, luleki od kolko-tolko testa, šalata
Desert: Rolada od lisnatoga z makom i ružičkima.
:(Još nema komentara