Moj profil

A kaj da danas kuham? (603)

Poznate čoveka celi život, postanete prijateli i onda najemput počnete otkrivati nekaj čemu se nikak niste nadali. Z njim se spominjate o nekim svakidašnjim stvarima, on vam je „špaga“ za nabavu mesa, onda se jemput sretnete na neutralnom terenu, tam negde na Braču, njegvom dobrotom pri njemu ljetujete dvadesetak let, uživate v dobrom iču i piču, on bu vam partner v beli protiv Dalmoša kad ono najemput: hop! Najprije jedna pa za koje leto i druga knjiga poezije! Jeli to stvarno Duško ili čist jedna druga osoba? Ljetos sam napisal jedan tekst pod nazivom „Nostalgija za Osibovovom“ kaj je bil jedan podsetnik baš na ta silna leta naših zajedničkih letovanja i nisam mogel ni sanjati da bumo krajem studenoga imali jednu tak uspešnu promociju njegve knjige „Ono što vrijedi“.

Retko viđena promocija

Niste se valda splašili da bum nekaj pisal kak poznati književni kritičar? Ni govora. Oču samo zapisati dojmove na promociji te knjige kakva se retko sretne v ovome našemu gradu. V zadnjih sam par let bil na nekolko promocija kojekakvih knjiga al sve je to bilo onak dosta skromno, pomalo hladno bez  završetka za bis. Dok govorim o večeri poezije naprosto očekujem više topline i šarma a ne hladnog profesionalizma i promociju „reda radi“. Predstavljanje knjige poezije mora imati dušu. Pogotovo ako se zovete Dušan ili još bolje Duško.

Duška sam upoznal negde tam početkom sedamdesetih v Podravki dok sam bil mladi psiholog a Duško mladi prehrambeni tehničar koj je došel svojim stipenditorima reči da bi on štel početi delati. I tak je počelo. V to smo se vreme Slavo i ja hitili na mesariju a tu nam je Duško došel kak kec na desetku. Pajdašija se dogodila  i pretvorila od banalne mesarije do čiste poezije. Kaj to ni lepo? V međuvremenu Duško je završil i faks a usput i magistriral. V životu navek dobro dojde takav papir.

Kaj se  zapraf tak lepo događalo na promociji?

Došlo je za naše prilike neverojatno puno ljudi, uža i šira familija, dugogodišnkji prijateli, kumovi, nekadašnji i današnji suradnici ali i ljudi koje tak nekaj zanima. Nebute verovali da su samo za tu priliku došle kuma z Ivanićgrada i suradnica čak  Sarajeva. Sfalelo je stolci v jednoj lepo uređenoj prostoriji, ljudi su stajali okolo, strpljivo i pomalo znatiželjno  čekali početak  programa. Bila je, moram reči, pomalo kazališna atmosfera, jer ruku na srce, ljudi z publike se baš nisu ni poznali pa ni bilo preveč razloga za nekakv živahni razgovor. I onda je došel opušteni Duško kak glavna zvezda večeri, svima nam je javno rekel “Volim vas” jer je i njegva knjiga namenjena “Svima koje volim, a volim sve...”   Duško zna kak se napravi štimung i kak se moreju zbuditi oni kaj bi rado malo pridremali na takvom događaju. Bum vam spripovedal jednu zgodu dok smo Duško i ja skup delali na jednom seminaru v Dubrovniku. Ja sam bil kakti struka a Duško organizator skupa i uvodničar. Uvodna tema je bila njegva no on ni imal baš nikakve materijale kakti podlogu nego je mene pital imam li ja morti nekakve folije, onda se još delalo z grafoskopom, koje meni ne trebaju a mogle bi njemu koristiti. Dal sam mu vrpu kojekakvih folija koje ja nisam više koristil, on si je zebral desetak komada za koje je mislil da odgovarju njegvoj temi i od toga je napravil pravi program z “glavom i repom”. Uvod v program kakvoga morete samo poželeti: stručno, tečno i interesantno.

Duškovi prezentatori su fakat bila ugledna imena naše kulture, bila je tu naša Maja Đerek, pjesme je vrlo profesionalno izgovoril naš poznati glumac Dubravko Sidor a tu je bilo i dvoje mladih  glumaca koji su obogatili celi program. A znate kaj je mene posebno oduševilo? Glazbeni program. Pri nam se to retko događa al dok se na promociji pojave Helena i Marino Hraščanec to mora biti pun pogodak. Odličan izbor glazbe v interpretaciji ovog familijarnog dueta bi mogel biti dobar razlog da se češče pojave v toj ulogi v takvim prigodama..

I dok smo lepo odslušali nekolko brižljivo odabranih pjesmi fino popračene glazbom, autor je sve nas skupa pozval za jedan bogati švadski stol gde si je svaki mogel zebrati nekaj za sebe. Nema smisla da vam nabrajam kaj se sve nudilo, malo mi je bilo kasno za bogati obrok, ali sam ipak posle par dobrih zalogaja z guštom popil čašu vina.

Gastronomija v pjesmama

Znate več: v Duškovim pjesmama sam iskal  “gastronomiju.” I našel sam. Konačno dobar dio našega poznanstva išel je prek stola i dobre papice. Svih dvajst let zajedničkog letovanja nisam ispuštal kuhaču z ruke.Tu i tam bi neko od našega društa napravil nekoju večeru, žene bi spekle kakav kolač a svaki obed je bil moj. Zapraf ja tih dva-tri tjedna godišnjega nisam od jutra do popodneva skidal frtuna jer je to bila moja “uniforma”.

Ovo je priprema za partiju bele z “ljutim protivnicima” Dalmošima na Braču. Jan nam v pozadini asistira.

Jedna Duškova pjesma se zove “Nekada i sada” koja me jako podsetila na neka davna vremena i selsku idilu. Cela je popevka nekak v tonu obilja seljačkih imanja al bum vam citiral samo jednu kiticu:

.........

Grah, zelje, luk i kukuruzni žganci-
Seljačka je hrana za hladnu zimu.
Svi prijatelji, rođaci i znanci
I šunkicu su imali na dimu.

................

Niste valda pomislili da je cela knjiga v tom tonu? Ima tu fakat jako puno osečaja, jako puno intime, tu je “Pitanje za majku”...svoj napuštenoj djeci, pjesme upučene njegovim sinovima, svojoj životnoj družici, ali i poslanice upučeme mnogim  dragim prijatelima i suradnicima koji su dio Duškovog životnog puta. Ostala mi je posle svega i jedna zagonetka: Kak je,i kad, Duško kraj svega posla uspel napisati još i drugu knjigu pjesmi?

I dok smo se Đuro i ja vrnuli z promocije vidim poziv od zajedničkoga prijatela Buce z naših južnih krajeva. Zove čovek koje je z nama podelil tolko prelepih časi  v “našoj Osibovoj” ali taj dan ni uspel dojti do Koprivnice. Ugostili smo ga nekolko dana posle i našli se na jednom zajedničkom obedu pri meni doma. Ne treba vam puno mašte da se setite kaj je bila tema razgovora: naša zajednička letovanja, naši obedi i večere, maratonske partije bele i nezaobilazni “špekfileki”. Nemrete samo tak zaboraviti tih dvadeset let druženja v jednoj od najlepših uvala na Braču a morti i na Jadranu. Doduše v toj je uvalici od staroga društva ostal samo Buco a nekak mi ju je malo “lakše zaboraviti” dok sam videl da su “betonizacija i neboderi” došli i v Osibovu i narušili nezaboravnu lepotu toga bisera.

Da bi taj naš susret ovekovečili Đuro je napravila jednu fotku kak bi se mogli lakše podsetiti i starih vremena ali i obnoviti stari dogovor o jednoj maratonskoj beli pri meni v Draganovcu. Da bi bili sigurno da bumo to več jemput konačno i napravili nazvali smo Jakšu koj je dal svoj pristanak. Morti nam do kraja desetleča to i uspije.

Nakon obeda prijatelski razgovor v očekivanju četvrtoga za belu

Ovaj tjedan bum probal složiti jelovnik koj me podseča na neke naše zajedničke obede tim više kaj smo neki dan imali male koline pa nekak baš paše v ovo jesensko doba.

Pondelek

Juha/Glavno jelo: Kisela juha od želučeki z malo krumpira
Desert: Porcija kivija; jedan stari pajdaš mi je neki dan dal punu vrečicu svojega kivija. Nebute verovali da kivi dozreli i v Podravini.

Tork

Juha: Juha od svinjskih kostiju z leberknedlima
Glavno jelo: Krvavice i kobase, restani krumpir, dinstano zelje; nadam se da znate da sam ovo delal ja sam.
Desert: Čaša portugisca

Sreda

Juha/Glavno jelo: Sekeli gulaš; jedini pravi izbor mesa za sekeli su onak bogata svinjska rebra i morti falačec lopatice; ak vam paše može i malo pirea
Desert: Paprenjaki iliti štrukli zeljem

Četrtek

Juha/Glavno jelo: Špekfileki; tu nesmete štediti na špeku, začinima i parmezanu
Desert: Meni je z filekima navek pasala pivica al i dobar gemišt nije loš izbor

Petek

Juha: Riblja juha z rižom
Glavno jelo: Orada/brancin na roštilju, može i na električnom, blitva z krumpirom
Desert: Čaša čiste graševine

Subota

Juha: Bela juha
Glavno jelo: Knedli šljivama; to baš ni moja omiljena klopa ali je to Đuro navek slagala za naše ekipu koja je to obožavala.
Desert: Kaj iza knedli popiti osim zdene vode

Nedela

Juha: Kokošja juha kašicom
Glavno jelo: Kuhana kokoš, hrensos, pire; ak je moguče kokoš mora biti malo stareša
Desert: Kifli z pekmezom

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.