Prošlo je već, tri tjedna od mog, putovanja u Pariz, taj, predivan grad, a ja s vama nikako da podijelim svoj dojmove. Nije ovo baš, članak, više nešto kao "foto-izvještaj", ali moram vam pokazati, što smo sve radile i doživjele...
Četri predivna dana u Parizu, provela sam i ovaj put s mojom kćerkom, koja je već bila u ovom gradu, ali koja je i izvršila velike pripreme za ovaj posjet. Zahvaljujući čarima interneta, nabavile smo smještaj i avionske karte, te si organizirale ture obilaska po četvrtima Pariza.
Dugo se nisam vozila avionom i moram priznati da je prije samog leta, kod mene bila prisutna doza panike. Nije ti baš svejedno kada ulaziš u tu limenu "pticu", ali komentar mojeg djeteta: " pa daj mama, svaki dan se voziš u limenoj kutiji i stalno si izložena opasnosti", smirio je moje emocije i započeo je let Zagreb-Pariz u trajanju od sat i četrdesetpet minuta. Kapetan nas je obavijestio da letimo na visini od 12.000 metara i da je vani temperatura od -60 stupnjeva. Ali, u Parizu nas dočekuje, sunce....
Nakon slijetanja na aerodorom Charles de Gaulle, vozile smo se sat i pol autobusom do našeg hotela u blizini Arc de Triomphea, koji je podignut 1806, slavoluka pobjede, kojeg je dao izgraditi Napoleon. Veliki preobražaj Pariza , proveo je Napoleonov nećak, Napoleon III, koji je modernizaciju Pariza povjerio barunu Haussmannu. Haussmann, je razorio natiskane i prljave uličice srednjovjekovnog grada i izgradio uredan Pariz, s mnoštvom avenija i bulevara. Tako je oko Arc de Triumphea stvorio zvijezdu, od 12 širokih avenija, a najpoznatija je svakako Champs-Elysees.
Odmah se upuštamo u šetnju dugačkom avenijom, prepunom prekrasnih dućana. Ali, cilj nam je nešto dalje a to je za današnji dan i suncem okupani Pariz, poznati Eiffelov toranj. Ovo djelo Gustavea Eiffela , izgrađeno je kako bi impresioniralo posjetitelje Svjetske izložbe 1889. i izazvalo je mnoga negodovanja, zbog svog izgleda, a danas se smatra simbolom Pariza. Nakon strljpljivog čekanja u koloni turista i nabavkom karte, liftom se penjemo do druge razine na visini od 115 m. Drugim liftom odlazimo na treću razinu i visinu od 276 m iznad tla. Toranj je visok zajedno s antenom 324 m. Nakon zadnje restauracije, toranj je okičen brojnim svijetlima, te svakog punog sata, bljeska pet minuta, poput novogodišnjih lampica. Predivna slika!
Šetnjom slijdećeg dana obilazimo Centar Pompidou, zgradu koja izgleda poput zgrade okrenute iznutra prema van. Pokretne stube, dizala, zrakovodi, vodovodne cijevi i masivni čelični stupovi, postavljeni su izvana zgrade.Na trgu ispred centra okupljaju se umjetnici i ulični zabavljači, koje promatraju gomile turista.
Metrom stižemo do tržnice cvijeća u blizini crkve Notre_Dame, ispred koje su postavljene, tribine, odnosno široke stepenice za mnoštvo turista, koji tu odmaraju i uživaju u snimanju katedrale.
U blizini je "zaljubljeni most", most prekriven mnoštvom lokota, kojima su zaljubljeni parovi, potvridili svoju ljubav.
Šećemo i šećemo, i ne smijem se žaliti, na bolove, ali cijeli dan smo u obilasku. Prelazimo iz četvrti u četvrt, te obilazimo četvrt Marais i Latinsku četvrt.Uživamo u bezbrojnim suvenirima, kafićima i dućančićima. Uzduž i poprijeko obilazimo Montmartte, četvrt umjetnika, te prekrasne rimsko-bizantske crkve Sacre-Coeur. Spuštamo se s poznatog brda i prolazimo uz slavni Moulin Rouge, sve do ogromnog shopping centra, poznate Galeris L afaet. Iznenadila me unutrašnjost ovog dućana s velikom plavkastom kupolom i prekrasnim nakićenim balkonima. Mnoštvo ljudi kupuje razne mirise , torbe, cipele i sve ostale modne detalje...
Muzeje smo posjetile za kišnog dana. Musee d Orsay, je smješten u zdanje koje je nekada bilo glavna željeznička postaja i koje je za dlaku izbjeglo rušenje. Imam pravog vodiča, moju povijesničarku umjetnosti koja mi opisuje mnoga kiparska i slikarska djela izložena u ovom muzeju.
Za kraj, ostavljamo posjet , najpoznatijem pariškom muzeju Musee du Louvre. Doznajemo , zahvaljujuči internetu, da je prve nedjelje u mjesecu posjet muzeju besplatan. Metrom, dolazimo, do muzeja, te se dugačkim hodnicima upučujemo prema muzeju. Ispod površine muzeja, postoji podzemni svijet restorana, kafića, dućana i naravno šetališta , do hodnika koji vode do stanice metroa. Tijekom godina Louvre se proljepšavo i rastao, a jedan od posljednih dodataka je staklena piramida u glavnom dvorištu s kojeg se može doći do svih galerija. U podrumu muzeja mogu se vidjeti temelji dvorca i ležište nekadašnjeg pokretnog mosta. A zbirke muzeja su ogromne. Nama najdraža je zbirka talijanskog slikarstva koja ukljućuje i poznatu Mona Lisu ( La Gioconda ), Leonarda da Vincia. Tu su smještene istočnjačke, grčke, egipatske i rimske starine . Po želji moje kćeri, obilazimo dijelove muzeja s njoj dragim umjetninama.
Kad ste u Parizu, morate probati, neke od mnogih francuskih sireva,
a tu su i poslastice i naravno poznati kolačići MACARONS,
za koje imamo tako dobre recepte na našoj COOlki. Na kolažu, vidite kako su macarons popularni da su postali i uzorci na veselim stolnjacima...
Nisam vam opisala puno toga, jer je ne moguće prikazati sve dijelove Pariza u jednom malom članku.
Moram napomenuti da nazivi muzeja i ulica nisu pisani s apostrofima, jer nisam to uspjela pronaći na mojoj tastaturi, ali nemojte to zamijeriti...
Pariz, zaslužuje puno članaka i naravno novu posjetu...
Au revoir , Pariz!!!
:(Još nema komentara