Clean eating: način prehrane koji garantira zdraviji život

Od kuharica i savjeta u časopisima, do postova na Instagram i izjava slavnih, poput Katy Perry i Gwyneth Paltrow, "clean eating" je jedna od posljednjih moda koje stižu sa Zapada.

Što zapravo znači "clean eating" ili u prijevodu "čista hrana"?

Jednostavni obroci pripremljeni od što svježijih, po mogućnosti sezonskih i lokalnih, namirnica. Ili ono o čemu Michael Pollan, autor bestselera "U obranu hrane" i "Hrana je zakon", već godinama govori. Ili ono o čemu brojni vrhunski chefovi, od Redžepija do Botture, ponavljaju.

"Clean eating" predstavlja još jedan pokušaj, dobrodošao, naravno, da današnje uvijete života prilagodi načinu prehrane koji je vladao prije nekoliko desetljeća. 

Nedavno sam putovala South Dakotom, vrlo slabo naseljenom državom u središtu SAD-a. U gradiću Sturgis, mada je mogao biti bilo koji drugi u krugu od 500 km, sam ušla u samoposluživanje da kupim nekoliko banana, čokoladu, bademe ili kikiriki, ukratko hranu koja se može bez problema jesti u automobilu. Ostala sam bez riječi kada sam shvatila da u samoposluživanju nema nijedne svježe namirnice, osim mlijeka. Ničega, apsolutno ničega. Ni banane, ni jabuke, ni sira, ni mesa, ni kruha (osim onog u vrećici, koji stiže kamionima), ni krumpira. Pustoš u ogromnom samoposluživanju s policama natrpanim limenkama, vrećicama, kartonskim kutijama, plastičnim i staklenim bocama.

Dakle, ako vam se "čista hrana" čini nepotrebnom sintagmom, jer se podrazumijeva da hrana mora biti čista i svježa, treba imati na umu da vaše iskustvo ne dijele svi. Ona postaje ključnim pitanjem kada se većina ljudi hrani polugotovim proizvodima. U velikim gradovima industrijaliziranog svijeta skoro je nemoguće susresti se s hranom u svom prvobitnom obliku. Nema stabala s plodovima, nema kokošinjaca, nema vrtova, ni mlinova. Vremenom je svijest da smo se udaljili od onoga što nas održava na životu, počela plašiti većinu ljudi. I vjerovatno je to razlogom zašto smo u posljednjem desetljeću postali svjedocima najrazličitijih pokreta, od onog ekstremnog koji tvrdi da sam moraš ubiti životinju koju namjeravaš pojesti, pa do proizvodnje vlastitog prirodnog kvasca, kefira, sira, ili dijeta poput "paleo" ili one koja podrazumijeva samo sirove proizvode.

I "clean eating" je nastao više manje iz tog šarolikog pokreta. "Clean eating" nije dijeta, mada je mnogi prodaju pod tim imenom, ona ne zabranjuje određene namirnice, niti određuje količine. Ona predstavlja još jedan pokušaj, dobrodošao, naravno, da današnje uvijete života prilagodi načinu prehrane koji je vladao prije nekoliko desetljeća. I koji još uvijek vlada u manje razvijenim zemljama.

Savjeti koji će mnogima od vas zvučati smiješni, jer se podrazumijevaju, poput "sjedni i jedi", "ne prenajedaj se", "jedi polako i uživaj", "pripremaj sezonske namirnice", u zemljama poput Sjedinjenih Država nisu jednostavan zadatak. Zbog objektivnih teškoća, što potvrđuje slučaj Sturgisa, pa do neupućenosti, skupoće, nedostatka vremena.