Celijakija - dijagnosticiranje i liječenje

Konačna dijagnoza celijakije postavlja se kada su u krvi prisutna određena protutijela specifična za celijakiju (protutijela na tkivnu transglutaminazu i endomizijska protutijela) te uz mikroskopski dokazane promjene na tankom crijevu (u bioptatima uzetim na endoskopiji gornjeg dijela probavnog trakta). U pojedinim slučajevima u dječjoj dobi dijagnoza se može postaviti i bez biopsije sluznice crijeva. Iako je bezglutenska prehrana jedini oblik liječenja celijakije, vrlo je važno da oboljeli ne započinju bezglutensku prehranu prije postavljanja konačne dijagnoze. Svako smanjivanje količine unesenoga glutena može u mnogome utjecati na rezultate krvnih testova i biopsije crijeva.

Preporuča se NE započinjati bezglutensku prehranu prije postavljanja konačne dijagnoze!

Krvne pretrage – serološki testovi

Prvi je korak u postavljanju dijagnoze celijakije jednostavno vađenje krvi i traganje za specifičnim protutijelima. Za celijakiju specifična protutijela su protutijela protiv enzima tkivne transglutaminaze tTG (anti-tTG) i antiendomizijska protutijela (EMA). Ta se protutijela proizvode samo dok se unosi gluten. Njihova se razina obično normalizira nekoliko mjeseci nakon što oboljeli od celijakije započne provođenje stroge bezglutenske prehrane. Budući da oba testa određuju samo prisutnost IgA protutijela, potrebno je odrediti i razine ukupnog IgA. Ako je razina ukupnog IgA niska, potrebno je provesti testove koji se temelje na određivanju IgG protutijela.

Važeće ESPGHAN-ove (Europsko društvo za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu) smjernice za dijagnosticiranje celijakije kod djece dopuštaju liječnicima u određenim slučajevima postaviti dijagnozu celijakije bez endoskopije i biopsije crijeva. Tako se može postupati u djece i adolescenata koji imaju vrlo visoke razine anti-tTG protutijela (više od 10 puta veće od gornje granice normale) i pozitivan potvrdni EMA test.

Biopsija crijeva

Ako je nalaz protutijela specifičnih za celijakiju pozitivan i upućuje na celijakiju, dijagnozu uvijek treba potvrditi biopsijom sluznice tankog crijeva. Endoskopija gornjeg dijela probavne cijevi s uzimanjem uzoraka tkiva (biopsije) iz početnog dijela tankog crijeva (dvanaesnika) omogućuje patologu da utvrdi promjene tipične za celijakiju. Budući da druge bolesti probavnog sustava mogu pod mikroskopom sličiti celijakiji, pregled uzoraka sluznice bez pozitivnih protutijela iz krvi nije dovoljan da bi se postavila dijagnoza celijakije.

HLA tipizacija

Genetske pretrage vrlo su korisne u isključivanju dijagnoze celijakije. Osobe koje su negativne na HLA DQ2/DQ8 nemaju rizik za razvoj celijakije i daljnje pretrage nisu potrebne.

Liječenje

Jedino učinkovito liječenje celijakije je stroga i doživotna bezglutenska prehrana. Vrijednosti razine IgA anti-tTG protutijela obično se spuste na normalne vrijednosti unutar 12 mjeseci nakon započinjanja stroge bezglutenske prehrane.

Nakon postavljanja dijagnoze prvi kontrolni pregled mora se obaviti dva do četiri mjeseca nakon postavljanja dijagnoze kako bi se potvrdilo provođenje prehrane i utvrdili određeni problemi s liječenjem. Ako je bolesnik dobro, nakon prvog pregleda potrebno je provoditi kontrole jednom godišnje.

Ostali oblici nepodnošljivosti glutena

Alergija na pšenicu

Pšenica je jedan od najčešćih alergena, a alergija na pšenicu je nepoželjan imunološki odgovor na proteine pšenice (albumine, globuline, glijadin i glutenin) koji rezultira pojavom respiratornih ili gastrointestinalnih simptoma, a ponekad i sistemskom reakcijom. Incidencija (učestalost novih slučajeva bolesti) alergije na pšenicu je od 0,4-9%

Alergija na pšenicu razlikuje se od celijakije jer se kod oboljelih događa alergijska reakcija na proteine pšenice. Reakcije koje mogu uslijediti su:

• Brza reakcija odmah po unosu pšenice: urtikarija, angioedem (otok), poteškoće u disanju, mučnina, bolovi u trbuhu i u nekim slučajevima anafilaktični šok-životno ugrožavajuća reakcija
• Zakašnjela reakcija koja je pojavljuje nakon 24 sata od unosa alergena-pšenice: probavne smetnje, promjene na koži

Alergija na pšenicu liječi se izbjegavanjem pšenice u prehrani.

Necelijakična nealergijska osjetljivost na gluten-intolerancija

U posljednje vrijeme je postalo jasno da postoje osobe koje reagiraju na hranom unesen gluten bez dokazane alergijske ili autoimune reakcije. To stanje se generalno naziva necelijakična nealergijska osjetljivost na gluten ili jednostavno rečeno - intolerancija/osjetljivost na gluten te se razlikuje od celijakije i alergije na pšenicu. Procijenjena incidencija u općoj populaciji je 0,63-6%

Klinička slika ovog tipa nepodnošenja glutena može nalikovati celijakiji ili alergiji na pšenicu i može se manifestirati nizom probavnih smetnji (proljev, bol u trbuhu, napuhnutost…) i/ili ostalim simptomima (slabost, glavobolje..) koje se pojavljuju nedugo nakon unosa hrane koja sadrži gluten i poboljšavaju se uvođenjem bezglutenske dijete. Ne postoje specifični testovi za dijagnozu intolerancije na gluten. Dijagnoza se postavlja dvostruko slijepim opterećenjem placebom ili glutenom, ali nakon što su kao moguće dijagnoze isključeni celijakija i alergija na pšenicu.

Izvor: Vodič za život s celijakijom, CD SKILLS projekt - dr. Zrinjka Mišak i Ida Čarnohorski, udruga CeliVita-Život s celijakijom